Hylo Comod

HYLO-COMOD kapi za oči 10ml/300 kapi


HILO-COMOD kapi za oči pružaju pouzdano i efikasno podmazivanje i hidrataciju suvih i iritiranih očiju. Ove kapi jačaju prirodni film suza i pružaju dugotrajnu zaštitu od ozbiljnih oštećenja usled sušenja.

Hijaluronska kiselina je prirodni sastojak tkiva i ima sposobnost da vezuje vodu. Na površini oka, stvara stabilan film koji pruža intenzivnu i dugotrajnu hidrataciju. Ova svojstva omogućavaju negu konjuktive i rožnjače, čineći površinu oka glatkom za lako klizanje kapaka. Kao rezultat, oko je zaštićeno od iritacija i dobija dugotrajan vlažni film. Kapi ne sadrže konzervanse ni fosfate i mogu se koristiti 6 meseci nakon otvaranja. Takođe, ove kapi su kompatibilne sa svim vrstama kontaktnih sočiva.

xalatan

Xalatan kapi za oči 50mcg/ml

Terapijske indikacije

Sniženje povišenog intraokularnog pritiska kod odraslih pacijenata (uključujući i starije pacijente) sa glaukomom otvorenog ugla i očnom hipertenzijom.

Sniženje povišenog intraokularnog pritiska kod pedijatrijskih pacijenata sa povišenim intraokularnim pritiskom i pedijatrijskim glaukomom.

Doziranje i način primene

Doziranje

Odrasli (uključujući i starije pacijente)

Preporučena doza je jedna kap koja se ukapava u obolelo oko (oči) jednom dnevno. Optimalni efekat se postiže primenom leka Xalatan uveče.

Doziranje leka Xalatan ne sme biti češće od jednom dnevno, jer je pokazano da pri češćoj primeni opada njegov efekat na smanjenje intraokularnog pritiska.

Ukoliko se jedna doza propusti, lečenje treba nastaviti primenom sledeće doze, kao što je propisano.

Pedijatrijska populacija

Xalatan kapi za oči mogu se primenjivati kod pedijatrijskih pacijenata u istim dozama koje se preporučuju kod odraslih. Nisu dostupni podaci o primeni kod prevremeno rođene dece (kod koje je gestaciono doba manje od 36 nedelja). Podaci o primeni u starosnom dobu < 1 godine (4 pacijenta) su veoma ograničeni.

Način primene

Kao i kod primene bilo kojih kapi za oči, u cilju smanjenja moguće sistemske resorpcije leka, preporuka je da se suzna kesica pritisne prstom u nivou medijalnog kantusa tokom jednog minuta. To bi trebalo učiniti svaki put neposredno posle ukapavanja kapi.

Pre ukapavanja kapi u oko, kontaktna sočiva treba skinuti, a mogu se ponovo staviti 15 minuta nakon primene kapi.

Ako se u terapiji koristi više od jednog oftalmološkog leka za lokalnu primenu, treba ih primenjivati u razmaku od najmanje pet minuta.

Kontraindikacije

Preosetljivost na latanoprost ili na bilo koju od pomoćnih supstanci.

Posebna upozorenja

Lek Xalatan može postepeno da promeni boju oka povećavajući količinu smeđeg pigmenta u irisu. Pre započinjanja terapije, pacijenta treba upoznati sa mogućnošću trajne promene boje oka. Unilateralna terapija može da rezultuje trajnom heterohromijom.

Ova promena u boji očiju predominantno se viđa kod pacijenta sa mešanom bojom irisa, npr. plavo-smeđa, sivo-smeđa, žuto-smeđa i zeleno-smeđa. U studijama sa latanoprostom, promena obično nastupa u prvih osam meseci terapije, retko za vreme druge ili treće godine i ne viđa se posle četvrte godine lečenja. Stepen progresije pigmentacije irisa opada sa vremenom i postojan je pet godina. Efekat povećanja pigmentacije posle pet godina nije praćen. U otvorenoj petogodišnjoj studiji bezbednosti primene latanoprosta, kod 33% pacijenata prijavljena je pojava pigmentacije irisa. U većini slučajeva promena boje irisa bila je blaga i često nije bila klinički primećena. Učestalost ove promene kod pacijenta sa mešanom bojom irisa kreće se u rasponu od 7-85%, s tim da se sa najvećom učestalošću javlja kod irisa žuto-smeđe boje. Kod pacijenta sa homogeno plavom bojom očiju nisu primećene ove promene, dok se kod onih sa homogeno sivom, zelenom ili smeđom bojom očiju ove promene javljaju izuzetno retko.

Opisana promena boje nastaje zbog povećanog sadržaja melanina u stromalnim melanocitima irisa, a ne zbog povećanog broja melanocita. Tipično, smeđa pigmentacija se koncentrično širi oko zenice prema periferiji tretiranog oka; ali ceo iris ili njegovi delovi mogu postati braonkasto obojeni. Dalje povećanje smeđe pigmentacije irisa nije primećeno posle prekida terapije. U dosadašnjim kliničkim ispitivanjima, ovo se nije moglo dovesti u vezu sa bilo kojim simptomom ili patološkim stanjem.

Terapija ovim lekom ne utiče na mladeže, niti na pege na irisu. Akumulacija pigmenta u trabekularnoj mreži ili u drugim delovima prednje komore oka nije uočena u kliničkim ispitivanjima. Na osnovu petogodišnjeg kliničkog iskustva može se zaključiti da povećana pigmentacija irisa ne dovodi do negativnih kliničkih sekvela i da se sa primenom leka Xalatan može nastaviti, uprkos pojavi pigmentacije irisa. Međutim, pacijente treba redovno pratiti i, u slučaju pogoršanja kliničkog stanja, terapiju lekom Xalatan treba obustaviti.

Postoje ograničena iskustva sa primenom leka Xalatan kod pacijenta sa hroničnim glaukomom zatvorenog ugla, pseudofakičnih pacijenta sa glaukomom otvorenog ugla i kod pacijenata sa pigmentarnim glaukomom. Iskustvo ne postoji u slučaju inflamatornog i neovaskularnog glaukoma ili inflamatornih stanja oka. Lek Xalatan nema ili ima veoma mali efekat na zenicu, ali ne postoji iskustvo sa njegovom primenom u akutnom napadu glaukoma zatvorenog ugla. Zbog toga se, dok se ne stekne više iskustva, preporučuje oprezna primena leka Xalatan u tim stanjima.

Postoje ograničeni podaci iz studija o perioperativnoj upotrebi leka Xalatan tokom hirurškog tretmana katarakte, pa lek Xalatan treba sa oprezom koristiti kod takvih pacijenata.

Lek Xalatan treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa podacima o herpetičkom keratitisu u anamnezi, a njegovu primenu treba izbegavati u slučajevima aktivnog herpes simplex keratitisa, kao i kod pacijenata sa istorijom rekurentnog herpetičkog keratitisa specifično povezanog sa primenom analoga prostaglandina.

Prijavljeni edemi makule se javljaju uglavnom kod pacijenata sa afakijom, kod pacijenata sa pseudoafakijom sa oštećenom zadnjom kapsulom sočiva ili prednjom komorom sočiva ili kod pacijenata sa poznatim rizikom za razvoj cistoidnog makularnog edema (kao što su dijabetična retinopatija i okluzija vene retine). Lek Xalatan treba da se koristi sa oprezom kod pacijenata sa afakijom i pseudoafakijom sa oštećenom zadnjom kapsulom sočiva ili prednjom komorom sočiva ili kod pacijenata sa faktorima rizika za razvoj cistoidnog makularnog edema.

Kod pacijenata sa poznatim predisponirajućim faktorima rizika za iritis/uveitis lek Xalatan se mora koristiti sa oprezom.

Postoji ograničeno iskustvo sa primenom leka Xalatan kod pacijenata sa astmom, a u postmarketinškom periodu postoje prijavljeni slučajevi pogoršanja astme i/ili dispneje. Takvim pacijentima lek treba primenjivati sa oprezom, dok se ne stekne više iskustva.

Zapažena je diskoloracija periorbitalne kože, ali većina izveštaja se odnosila na pacijente japanskog porekla. Dosadašnja iskustva pokazuju da ova promena nije trajna i u pojedinim slučajevima se povukla tokom dalje primene leka Xalatan.

Latanoprost može postepeno da izazove promenu trepavica, i velus dlaka u okolini tretiranog oka. Ove promene uključuju povećanje dužine, debljine, pigmentacije i broja trepavica i velus dlaka, kao i nepravilan pravac rasta trepavica. Promene na trepavicama su reverzibilne i povlače se nakon prestanka terapije.

Konzervans

Lek Xalatan sadrži benzalkonijum-hlorid, koji se uobičajeno koristi kao konzervans u oftalmološkim preparatima. Dostupni su ograničeni podaci koji pokazuju da nema razlike u profilu neželjenih događaja kod dece i kod odraslih. Međutim, generalno, oči snažnije reaguju na određeni stimulus kod dece nego kod odraslih. Iritacija može imati uticaja na adherencu kod dece. Benzalkonijum-hlorid može da izazove iritaciju oka, simptome suvog oka i može da utiče na suzni film i površinu rožnjače. Lek Xalatan treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa suvim okom, ili kod pacijenata gde je kornea oštećena. Pacijente treba pratiti kod produžene upotrebe leka.

Kontaktna sočiva

Kontaktna sočiva mogu apsorbovati benzalkonijum-hlorid, pa je potrebno pre stavljanja kapi skinuti kontaktna sočiva i ponovo ih staviti nakon 15 minuta.

Pedijatrijska populacija

Podaci o efikasnosti i bezbednosti u uzrasnom dobu mlađem od 1 godine (4 pacijenta) su veoma ograničeni. Nisu dostupni podaci o primeni kod prevremeno rođene dece (kod koje je gestaciono doba bilo manje od 36 nedelja).

Kod dece uzrasta od 0 do manje od 3 godine koja boluju od primarnog kongenitalnog glaukoma, prva linija

terapije je hirurška intervencija (npr. trabekulotomija/goniotomija). Još uvek nije ustanovljena dugoročna bezbednost primene kod dece.

Interakcije

Definitivni podaci o interakcijama leka nisu raspoloživi.

Postoje prijavljeni slučajevi paradoksalnog povišenja intraokularnog pritiska koji se javlja posle istovremene okularne primene dva prostaglandinska analoga. Zbog toga se ne preporučuje istovremena primena dva ili više prostaglandina, analoga prostaglandina ili prostaglandinskih derivata.

Pedijatrijska populacija

Studije interakcija sprovedene su samo kod odraslih.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Bezbednost ovog leka za primenu u humanoj trudnoći nije utvrđena. On poseduje farmakološke efekte koji mogu da budu potencijalno opasni za tok trudnoće, fetus ili novorođenče. Prema tome, lek Xalatan ne bi trebalo koristiti tokom trudnoće.

Dojenje

Latanoprost i njegovi metaboliti mogu da pređu u majčino mleko, pa zbog toga dojilje ne treba da koriste lek Xalatan, odnosno, ako ga koriste, tada treba da prekinu s dojenjem.

Plodnost

U studijama na životinjama nije utvrđeno da latanoprost ima bilo kakav uticaj na plodnost mužjaka i ženki.

Upravljanje vozilom

Lek Xalatan ima neznatan uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Generalno, kod svih oftalmoloških preparata, ukapavanje kapi za oči može da prouzrokuje prolazno zamućenje vida. Pacijent ne treba da upravlja vozilom niti da rukuje mašinama dok se zamućenje vida ne povuče.

Neželjena dejstva

  1. Sažetak bezbednosnog profilaVećina uočenih neželjenih reakcija odnosi se na okularni sistem. U otvorenoj petogodišnjoj studiji bezbednosti, kod 33% pacijenata razvila se pigmentacija irisa. Druge okularne neželjene reakcije su uglavnom prolazne i javljaju se prilikom primene leka.
  2. Tabelarni prikaz neželjenih reakcijaNeželjene reakcije su klasifikovane prema učestalosti na sledeći način: veoma česte (≥ 1/10), česte (≥ 1/100,< 1/10), povremene (≥ 1/1000, < 1/100), retke (≥ 1/10000, < 1/1000), veoma retke (< 1/10000) i nepoznati (ne može se proceniti iz raspoloživih podataka).
Klasa sistema organaVeoma često (≥1/10)
Često(≥1/100 do<1/10)
Povremeno (≥1/1000 do<1/100)Retko (≥1/10000 do<1/1000)Veoma retko (<1/10000)
Infekcije i infestacijeHerpetički keratitis*§
Poremećaji nervnog sistemaGlavobolja*; vrtoglavica*
Poremećaji oka
Povećana pigmentacija irisa; blaga do umerena konjunktivalna hiperemija; iritacija oka (osećaj žarenja i grebuckanja u oku, svrab, bockanje, osećaj prisustvastranog tela u oku); promena trepavica i velus dlaka oko očnog kapka (povećanje dužine, debljine, pigmentacije i broja)
Tačkasti keratitis, uglavnom bez simptoma; blefaritis; bol u oku, fotofobija, konjunktivitis*Edem očnih kapaka; suvoća oka; keratitis*; zamućenje vida; edem makule uključujući cistoidni edem makule*; uveitis*Iritis*; edem rožnjače*; erozije rožnjače; periorbitalni edem; trihijaza*; distihijaza; ciste na irisu*§; lokalizovana kožna reakcija na očnim kapcima; tamnjenje palpebralne kože na kapcima; pseudopemfig oidkonjunktive oka*§Periorbitalne promene i promene na očnim kapcima koje dovode do produbljivanja sulkusa očnog kapka
Kardiološki poremećajiAngina; palpitacije*
Nestabilna angina
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Astma*; dispneja*
Egzacerbacija astme
Poremećaji kože i potkožnog tkivaOsipSvrab
Poremećaji mišićno- koštanog sistema i vezivnog tkiva
Mialgija*; artralgija*
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Bol u grudima*
  1. *Neželjene reakcije zabeležene postmarketinški§Učestalost neželjene reakcije procenjena korišćenjem “Pravila 3”Kod nekih pacijenata sa značajno oštećenom rožnjačom, veoma retko su prijavljeni slučajevi kalcifikacije rožnjače koji se dovode u vezu sa primenom kapi za oči koje sadrže fosfate.
  2. Opis pojedinih neželjenih reakcijaNema informacija.
  3. Pedijatrijska populacija

U dva kratkotrajna klinička ispitivanja (≤ 12 nedelja), koja su obuhvatila 93 (25 i 68) pedijatrijska pacijenta, bezbednosni profil je bio sličan kao kod odraslih i nisu identifikovani novi neželjeni događaji. Kratkoročni bezbednosni profili u različitim podgrupama pedijatrijskih pacijenata takođe su bili slični (videti odeljak 5.1). Neželjeni događaji koji su se češće javljali u pedijatrijskoj populaciji u poređenju sa odraslima bili su: nazofaringitis i pireksija.

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website: www.alims.gov.rs

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs

Predoziranje

Simptomi

Izuzev iritacije oka i konjunktivalne hiperemije, drugi neželjeni efekti nisu opisani kod predoziranja lekom Xalatan.

Terapija

Ako dođe do slučajne ingestije leka Xalatan, sledeće informacije mogu da budu od koristi: jedna bočica sadrži

125 mikrograma latanoprosta. Više od 90% leka se metaboliše za vreme prvog prolaska kroz jetru. Intravenska infuzija 3 mikrograma/kg kod zdravih dobrovoljaca (kojom se postiže koncentracija u plazmi

200 puta veća od one koja se postiže u kliničkoj praksi) nije izazvala simptome, ali je doza od 5,5-10 mikrograma/kg prouzrokovala mučninu, abdominalni bol, vrtoglavicu, umor, napade vrućine i znojenje. U eksperimentu na majmunima, latanoprost je primenjen intravenskom infuzijom u dozama do 500 mikrograma/kg bez značajnijih efekata na kardiovskularni sistem.

Intravenska primena latanoprosta kod majmuna bila je propraćena prolaznom bronhokonstrikcijom. Međutim, kod pacijenata sa umerenim oblikom bronhijalne astme, nije došlo do razvoja bronhokonstrikcije kada je latanoprost aplikovan lokalno na oko u dozi koja je bila sedam puta veća od doze leka Xalatan koja se primenjuje u kliničkoj praksi.

Ako dođe do predoziranja lekom Xalatan, terapija je simptomatska.

kapi za oci

Dorzolamid kapi za oči, rastvor bočica sa kapaljkom, 1 po 5 ml (20 mg/ml)

dorzolamid kapi za oči, rastvor bočica sa kapaljkom, 1 po 5 ml (20 mg/ml)

Zaštićeno ime leka: OPTODROP

Rafarm S.A., Grčka

DDD: 0,3 ml

Indikacija: 1. Za lečenje glaukoma (H40) kao druga ili treća terapijska linija (odnosno prva ili druga kada postoji kontraindikacija na primenu beta-adrenergičkih blokatora).
2. Za lečenje glaukoma (H40) kod obolelih kod kojih je ranije dijagnostikovana bolest i koji se već nalaze na lečenju kao nastavak terapije ovim lekom, na osnovu mišljenja oftalmologa.

Napomena o leku: Lek se uvodi u terapiju na osnovu mišljenja oftalmologa.

 

kapi za oci

Brinzolamid kapi za oči, suspenzija bočica sa kapaljkom, 1 po 5 ml (10 mg/ml)

brinzolamid kapi za oči, suspenzija bočica sa kapaljkom, 1 po 5 ml (10 mg/ml)

Zaštićeno ime leka: BRINOGAN

PharmaSwiss d.o.o Beograd, Republika Srbija

DDD: 0,2 ml

Indikacija: 1. Za lečenje glaukoma (H40) kao druga ili treća terapijska linija (odnosno prva ili druga kada postoji kontraindikacija na primenu beta-adrenergičkih blokatora).
2. Za lečenje glaukoma (H40) kod obolelih kod kojih je ranije dijagnostikovana bolest i koji se već nalaze na lečenju kao nastavak terapije ovim lekom, na osnovu mišljenja oftalmologa.

Napomena o leku: Lek se uvodi u terapiju na osnovu mišljenja oftalmologa.

 

kapi za oci

Timolol kapi za oči, rastvor bočica staklena, 1 po 5 ml 0,5% (5mg/ml)

timolol kapi za oči, rastvor bočica staklena, 1 po 5 ml 0,5% (5mg/ml)

Zaštićeno ime leka: GLAUMOL

Galenika a.d., Republika Srbija

DDD: 0,2 ml

Indikacija: Za lečenje novootkrivenih obolelih od glaukoma kao prva terapijska linija, kao i za lečenje obolelilh kod kojih je ranije dijagnostikovana bolest.

Napomena o leku: Lek se uvodi u terapiju na osnovu mišljenja oftalmologa.

Terapijske indikacije

Aktivna supstanca leka Glaumol je blokator beta-adrenergičkih receptora koji se koristi za lokalnu terapiju snižavanja povišenog intraokularnog pritiska u različitim stanjima uključujući:

  • pacijente sa okularnom hipertenzijom;
  • pacijente sa hroničnim glaukomom otvorenog ugla uključujući pacijente sa afakijom;
  • pojedinačne slučajeve sekundarnog glaukoma.

Napomena: Lek Glaumol treba primenjivati u navedenim stanjima, u slučaju da se pomoću terapije 0,25% rastvorom ne ostvari odgovarajući klinički odgovor.

Doziranje i način primene

Napomena:

Lek Glaumol sadrži 5 mg timolola u 1 mL rastvora (0,5%). U slučaju da je za postizanje propisane doze

leka neophodna manja koncentracija, potrebno je proveriti dostupnost drugih lekova odgovarajuće jačine na tržištu Republike Srbije.

Doziranje

Preporučena doza je jedna kap 0,25%-nog rastvora u obolelo oko, dva puta dnevno.

Ukoliko klinički odgovor nije odgovarajuć, doziranje se može izmeniti u jednu kap 0,5% rastvora u obolelo oko, dva puta dnevno. Ukoliko je potrebno, lek Glaumol se može kombinovati sa drugim lekovima za snižavanje povišenog intraokularnog pritiska. Lokalna primena dva beta-adrenergička blokatora se ne preporučuje (videti i odeljak 4.4).

Kod nekih pacijenata je potrebno nekoliko nedelja terapije kako bi se stabilizovao intraokularni pritisak, zbog toga se terapijski uspeh timolol-maleata procenjuje 4 nedelje nakon uvođenja u terapiju.

U slučaju da se intraokularni pritisak održava na zadovoljavajućem nivou, doziranje se može smanjiti na jednu kap u obolelo oko, jednom dnevno.

Prelazak sa drugih lekova na terapiju timololom

Ukoliko pacijent primenjuje neki drugi lokalni beta blokator, potrebno je da sa njegovom primenom prekine nakon pune dnevne doze i da sledećeg dana otpočne terapiju timololom uz doziranje: jedna kap 0,25% rastvora u obolelo oko, dva puta na dan. Doziranje se može povećati na jednu kap 0,5% rastvora u obolelo oko, dva puta na dan, ako odgovor nije odgovarajući.

U slučaju kada pacijent prelazi sa monokomponentne terapije glaukoma, koja ne pripada grupi lokalnih beta blokatora, treba nastaviti sa primenom te terapije i dodati jednu kap 0,25% rastvora timolola u obolelo oko, dva puta dnevno. Narednog dana, prekinuti potpuno sa primenom tog leka koja ne pripada grupi beta blokatora i nastaviti terapiju samo timololom. Ukoliko je potrebno povećanje doze, primeniti po jednu kap 0,5% rastvora u obolelo oko, dva puta na dan.

Stariji pacijenti

Postoji veliko iskustvo sa primenom timolol-maleata kod starijih pacijenata. Preporučeno doziranje leka kod odraslih upravo je zasnovano na podacima o primeni kod starije populacije pacijenata.

Pedijatrijska populacija

Zbog ograničenih podataka, timolol može da se preporuči za primenu samo kod pacijenata sa primarnim kongenitalnim i primarnim juvenilnim glaukomom tokom prelaznog perioda dok se ne donese odluka o hirurškom pristupu i u slučajevima neuspešne hirurške intervencije dok se razmatraju druge opcije.

Doziranje

Potrebno je da kliničari pomno procenjuju odnos rizika i koristi kada razmatraju uvođenje timolola u terapiju kod pedijatrijske populacije. Primeni timolola kod pedijatrijskih pacijenata prethodi detaljno prikupljanje podataka o anamnezi i pregled, kako bi se utvrdilo prisustvo sistemskih poremećaja.

Specifične preporuke za doziranje ne mogu se dati jer postoje samo ograničeni klinički podaci (videti odeljak 5.1).

Međutim, ukoliko se proceni da korist od primene leka prevazilazi rizik, preporučuje se primena što manje koncentracije aktivne supstance jednom dnevno. Ukoliko intraokularni pritisak nije moguće dovoljno dobro kontrolisati, mora se razmotriti pažljivo titriranje do maksimalno dve kapi dnevno u obolelo oko.

Ako se aplikuje dva puta dnevno, potrebano je napraviti razmak od 12 sati između dve primene.

Nakon primene prve doze, pacijente a pogotovo novorođenčad, potrebno je pažljivo posmatrati sat ili dva u ordinaciji i pažljivo kontrolisati pojavu neželjenih dejstava leka, kako na samom oku tako i sistemskih.

U pedijatrijskoj populaciji može biti dovaljna primena leka koji ima koncentraciju aktivne supstance od 0,1%.

Način primene:

Da bi se ograničila mogućnost pojave potencijalnih neželjenih dejstava leka, pri svakoj primeni leka ukapati samo po jednu kap u oko.

Sistemska resorpcija lokalno primenjenih beta blokatora može da se umanji nazolakrimalnom okluzijom i držanjem zatvorenih očiju što je duže moguće (npr. 3-5 minuta) nakon stavljanja kapi (videti odeljke 4.4

i 5.2).

Trajanje lečenja

Za privremenu primenu leka u pedijatrijskoj populaciji videti prethodno odeljak 4.2.

Pacijente treba savetovati da paze da vrhom kapaljke ne dodirnu oko ili okolne strukture (npr. očni kapak, trepavice).

Pacijente takođe treba informisati o tome da se rastvori za oči, ako se njima rukuje na neodgovarajući način, mogu kontaminirati bakterijama koje izazivaju infekcije oka. Kao posledica korišćenja kontaminiranog rastvora mogu nastati teška oštećenja oka a zatim i gubitak vida.

Pacijente treba edukovati o tome kako da pravilno rukuju bočicom.

Uputstvo za primenu:

Pre primene leka potrebno je oprati ruke.

Meka kontaktna sočiva je potrebno izvaditi pre primene kapi i nakon primene sačekati najmanje 15 minuta pre nego što se ponovo stave.

  • Skinuti kapicu i gumeni zatvarač. Posle otvaranja na bočicu postaviti kapaljku. Sadržaj bočice je sterilan dok se ne otvori originalni poklopac.
  • Blago zabaciti glavu unazad i prstom povući donji kapak, kako bi se napravio prostor za ukapavanje leka i pogledati ka gore.
  • Okrenuti bočicu na dole, držeći je između palca i kažiprsta i ukapati jednu kap u unutrašnji ugao oka. Tokom aplikacije, paziti da vrh kapaljke ne dodiruje ni oko ni očni kapak.
  • Nakon ukapavanja, zatvoriti kapak i nežno pritisnuti unutrašnji ugao oka kažiprstom u trajanju od najmanje 2 minuta, kako bi se zaustavio prelazak leka u sistemsku cirkulaciju.
  • Ukoliko je lekar propisao primenu leka i u drugo oko, ponoviti prethodno opisan postupak za aplikaciju leka i u drugo oko.
  • Na kraju, potrebno je staviti poklopac na kapaljku da bi se sprečila eventualna kontaminacija leka.

Ako se javi infekcija oka, potrebno je da se pacijent odmah obrati lekaru. Bočica se čuva u vertikalnom položaju.

Kontraindikacije

Preosetljivost na aktivnu supstancu, na neke druge beta blokatore ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

Reaktivna bolest disajnih puteva uključujući bronhijalnu astmu (postojeća ili u anamnezi), teška hronična opstruktivna bolest pluća.

Sinusna bradikardija, sindrom bolesnog sinusnog čvora-sinoatrijalni blok, atrioventrikularni blok II ili III stepena koji nije kontrolisan pace-maker-om, manifestna srčana insuficijencija, kardiogeni šok.

Posebna upozorenja

Kao i drugi lekovi za okularnu upotrebu,, timolol može da se resorbuje u sistemsku cirkulaciju. Zbog toga što sadrži beta-adrenergičku supstancu, timolol, lek Glaumol, kapi za oči mogu da dovedu do istih kardiovaskularnih i neželjenih reakcija na plućima kao i drugih sistemskih neželjenih reakcija koje su karakteristične za sistemske beta blokatore. Incidenca sistemskih neželjenih reakcija nakon okularne primene je manja nego nakon sistemske primene. Za smanjenje resorpcije leka u sistemsku cirkulaciju, videti odeljak 4.2.

Oboljenja srca:

Kod pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima (npr. koronarna bolest, Prinzmetalova angina i srčana insuficijencija) i onih na antihipertenzivnoj terapiji beta blokatorima treba kritički proceniti i razmotriti uvođenje terapije drugim aktivnim supstancama. Pacijente sa kardiovaskularnim oboljenjima treba pažljivo pratiti zbog mogućeg pogoršanja bolesti i pojave neželjenih reakcija.

Zbog negativnog uticaja na vreme sprovođenja srčanih impulsa, beta blokatore treba primenjivati sa posebnim oprezom kod pacijenta sa srčanim blokom prvog stepena.

Pre započinjanja terapije timololom je potrebno odgovarajuće kontrolisati srčanu insuficijenciju. Kod pacijenata sa teškim srčanim oboljenjem u istoriji bolesti je potrebno pažljivo kontrolisanje zbog pojave znakova srčane insuficijencije i redovno merenje pulsa. Zabeležene su srčane reakcije i retko smrtni slučajevi povezani sa srčanom insuficijencijom.

Vaskularni poremećaji:

Pacijente sa teškim poremećajem periferne cirkulacije (teški oblici Raynaud-ove bolesti ili Raynaud-ov sindrom) potrebno je lečiti sa oprezom.

Respiratorni poremećaji:

Nakon primene nekih beta blokatora za okularnu upotrebu su zabeležene respiratorne reakcije, uključujući i smrtne slučajeve, zbog bronhospazma kod pacijenata sa astmom.

Kod pacijenata sa blagom/umerenom hroničnom opstruktivnom bolešću pluća timolol treba koristiti sa posebnim oprezom i samo ukoliko potencijalna korist prevazilazi mogući rizik.

Hipoglikemija/dijabetes:

Beta blokatore treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sklonih spontanoj hipoglikemiji ili sa nestabilnim dijabetesom, s obzirom na to da beta blokatori mogu maskirati znake i simptome akutne hipoglikemije.

Beta blokatori takođe mogu da maskiraju i znakove hipertireoidizma.

Bolesti kornee:

Okularna upotreba beta blokatora može da izazove suvoću očiju. Pacijente sa bolestima rožnjače je potrebno lečiti sa oprezom.

Drugi beta blokatori:

Uticaj na intraokularni pritisak ili poznati efekt sistemske beta blokade mogu se pojačati kada se timolol kapi za oči daju pacijentima koji su već na terapiji sistemskim beta blokatorima. Kod ovakvih pacijenata terapijski odgovor treba pažljivo pratiti. Primena dva beta bloktora za okularnu upotrebu se ne preporučuje (videti odeljak 4.5).

Prijavljeni su slučajevi pojave osipa na koži i/ili suvih očiju kao posledica primene blokatora beta- adrenoreceptora. Prijavljena incidenca je mala i u većini slučajeva simptomi se povlače po prekidu terapije. Ukoliko dođe do pojave ovakve reakcije, treba uzeti u obzir prekid terapije. Terapija beta blokatorima treba da se prekida postepeno.

Odvajanje horoidee:

Odvajanje horoidee je prijavljeno kod pacijenata koji su koristili lekove koji smanjuju količinu očne vodice (npr. timolol, acetazolamid) nakon sprovedenih procedura filtracije.

Hirurška anestezija:

Beta blokatori za okularnu upotrebu mogu da blokiraju dejstva sistemskih beta-agonista poput adrenalina. Anesteziolog treba da je informisan o tome da pacijent koristi timolol.

Lek Glaumol se dobro podnosi kod pacijenata sa glaukomom koji koriste konvencionalna tvrda kontaktna sočiva. Timolol nije proučavan kod pacijenata koji koriste sočiva koja nisu napravljena od polimetilmetakrilata (PMMA), materijala koji se inače koristi u proizvodnji tvrdih kontaktnih sočiva.

Kod pacijenata sa glaukomom zatvorenog ugla, cilj terapije je hitno ponovno otvaranje ugla, što zahteva sužavanje zenice miotikom. Timolol ima malo ili nikakvo dejstvo na zenicu. Timolol treba primenjivati istovremeno sa miotikom u terapiji smanjenja intraokularnog pritiska kod glaukoma zatvorenog ugla, a ne kao monoterapiju..

Pacijente takođe treba savetovati da u slučaju pojave još nekog problema sa okom (npr. trauma, operacija oka ili infekcija), odmah zatraže savet lekara u vezi sa nastavkom terapije.

Prijavljeni su slučajevi bakterijskog keratitisa kod primene multidoznih pakovanja lokalnih oftalmoloških lekova. Ova pakovanja su bila slučajno kontaminirana od strane pacijenata koji su u većini slučajeva imali istovremeno oboljenje kornee ili oštećenje očnog epitela.

Anafilaktičke reakcije:

Tokom terapije beta blokatorima, pacijenti sa atopijom ili teškim anafilaktičkim reakcijama na različite alergene u anamnezi, mogu biti osetljivi pri ponavljanim kontaktima sa tim alergenima. Kod ovih pacijenata može izostati terapijski odgovor na uobičajenu dozu adrenalina koja se koristi za lečenje anafilaktičkih reakcija.

Pedijatrijska populacija:

Uopšteno, timolol rastvore je potrebno sa oprezom primenjivati kod mladih pacijenata sa glaukomom (videti odeljak 5.2).

Važno je obavestiti roditelje o potencijalnim neželjenim dejstvima, tako da oni mogu odmah da prekinu sa primenom terapije (videti odeljak 4.8). Znaci koji ukazuju na to su npr. kašalj i otežano disanje.

Zbog mogućnosti nastanka apnee ili Cheyne-Stokes-ovog disanja, lek treba koristiti sa izuzetnim oprezom kod novorođenčadi, odojčadi i male dece. Kod novorođenčadi koja su na terapiji timololom bi od pomoći mogao da bude prenosni apnea monitor.

Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom: benzalkonijum-hlorid.

Lek Glaumol sadrži benzalkonijum-hlorid kao konzervans. Meka kontaktna sočiva mogu da resorbuju benzalkonijum-hlorid zbog čega se može promeniti njihova boja. Potrebno je ukloniti kontaktna sočiva pre primene leka i sačekati najmanje 15 minuta pre njihovog ponovnog stavljanja.

Prijavljeno je da benzalkonijum-hlorid može izazivati iritaciju očiju, simptome suvog oka i može uticati na suzni film i površinu kornee. Potrerbno je primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa suvim očima i kod pacijenata gde kornea može bude ugrožena.

Pacijente je potrebno nadgledati u slučaju dugotrajne terapije.

Interakcije

Nisu sprovedene specifične studije interakcija drugih lekova sa timololom.

Postoji mogućnost aditivnog dejstva koje dovodi do hipotenzije i/ili značajne bradikardije, kada se rastvor betablokatora za okularnu upotrebu primenjuje istovremeno sa oralnim blokatorima kalcijumovih kanala,

beta-adrenergičkim blokatorima, antiaritmicima (uključujući amjodaron), digitalisa, alkaloidima rauvolfije, glikozidima, parasimpatomimeticima, gvanetidinom.

Iako timolol nema ili ima mali uticaj na veličinu zenice, povremeno se može javiti midrijaza ukoliko se istovremeno sa primenom beta blokatora za okularnu upotrebu, primenjuje adrenalin (epinefrin).

Prilikom istovremene primene CYP2D6 inhibitora (npr. hinidin, fluoksetin, paroksetin) i timolola može doći do pojačanja sistemske beta blokade (npr. bradikardija, depresija).

Oralni beta-adrenergički blokatori mogu povećan rizik od „rebound” hipertenzije koja se javlja nakon obustave terapije klonidinom.

Preporučuje se pažljivo kontrolisanje pacijenata koji su na istovremenoj terapiji beta blokatorima i lekovima koji prazne depoe kateholamina (rezerpin), jer mogu nastati aditivni uticaji i pojava hipotenzije i/ili izražene bradikardije sa posledičnom pojavom vertiga, sinkope ili posturalne hipotenzije.

Oralni blokatori kalcijumskih kanala se mogu koristiti istovremeno sa beta blokatorima kada je funkcija srca očuvana, ali ih treba izbegavati kod pacijenata sa oštećenjem funkcije srca.

Moguća je pojava hipotenzije, poremećaja AV sprovođenja i insuficijencije leve komore kod pacijenata kod kojih se u terapiju beta blokatorima doda blokator kalcijumskih kanala. Priroda kardiovaskularnih neželjenih dejstava zavisi od vrste primenjenog blokatora kalcijumskih kanala. Pri istovremenoj primeni sa beta blokatorima, derivati dihidropiridina, kao što je nifedipin, mogu dovesti do hipotenzije, dok verapamil ili diltiazem dovode do poremećaja u AV sprovođenju ili insuficijencije leve komore.

Lekove kalcijuma za intravensku upotrebu treba pažljivo primenjivati kod pacijenata koji su na terapiji beta blokatorima.

Istovremena upotreba beta blokatora i digitalisa sa diltiazemom ili verapamilom može imati aditivni uticaj na produženje vremena AV sprovođenja.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema odgovarajućih podataka o primeni timolola kod trudnica. Timolol ne treba da se koristi tokom trudnoće, osim ako je zaista neophodan.

Kako smanjiti sistemsku repsorpciju, videti odeljak 4.2.

Epidemiološke studije nisu otkrile pojavu malformacija, ali su pokazale rizik od usporavanja intrauterinog razvoja kada se beta blokatori primenjuju oralnim putem. Pored toga, kada su beta blokatori korišćeni do porođaja, kod novorođenčeta su primećeni znaci i simptomi beta blokade (npr. bradikardija, hipotenzija, respiratorni distres i hipoglikemija). Zato, ukoliko se lek Glaumol primenjuje tokom trudnoće do samog porođaja, novorođenče treba pažljivo pratiti tokom prvih dana života.

Dojenje

Beta blokatori se izlučuju u mleko dojilje. Ipak, pri primeni terapijskih doza timolola u obliku kapi za oči, malo je verovatno da bi u majčinom mleku bila prisutna dovoljna količina koja bi dovela do pojave kliničkih simptoma beta blokade kod odojčeta. Kako smanjiti sistemsku resorpciju, videti odeljak 4.2.

Upravljanje vozilom

Moguća neželjena dejstva timolola kao što su vrtoglavica i poremećaj vida, mogu da utiču na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Neželjena dejstva

Kao i drugi lekovi namenjenih za okularnu upotrebu, i timolol se resorbuje u sistemsku cirkulaciju. To može dovesti do pojave sličnih neželjenih dejstava kao i prilikom primene sistemskih beta blokatora. Učestalost sistemskih neželjenih reakcija nakon lokalne primene u oko je manja od učestalosti nakon sistemske primene leka.

Navedena neželjene reakcije uključuju reakcije koje su zabeležena prilikom primene bilo kog beta blokatora za okularnu upotrebu:

Poremećaji imunskog sistema:

sistemske alergijske reakcije uključujući angioedem, urtikariju, lokalizovani i generalizovani osip, anafilaktička reakcija.

Psihijatrijski poremećaji:

nesanica, depresija, noćne more, gubitak pamćenja, halucinacije.

Poremećaji nervnog sistema:

sinkopa, cerebrovaskularni događaji, cerebralna ishemija, pojačanje znakova i simptoma mijastenije gravis, vrtoglavica, parestezija i glavobolja.

Poremećaji oka:

znaci i simptomi iritacije oka (kao što su peckanje, bockanje), konjunktivitis, blefaritis, keratitis, odvajanje horoidee nakon filtracionih procedura (videti odeljak 4.4 – Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), smanjena osetljivost kornee, suvo oko, ptoza, diplopija.

Poremećaji uha i labirinta:

tinitus.

Kardiološki poremećaji:

bradikardija, bol u grudima, palpitacije, edem, aritmija, kongestivna srčana insuficijencija, atrioventrikularni blok, srčani zastoj.

Vaskularni poremećaji:

hipotenzija, klaudikacije, Raynaud-ov fenomen, hladne šake i stopala.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji:

bronhospazam (pre svega kod pacijenata sa već postojećom bolešću praćenom bronhospazmom), dispneja, kašalj, respiratorna insuficijencija.

Gastrointestinalni poremećaji:

mučnina, dispepsija, dijareja, suva usta.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva:

alopecija, psorijaziformni osip ili egzacerbacija psorijaze.

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva:

sistemski lupus eritematozus.

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki: Peyronie-va bolest, smanjen libido.

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene:

astenija/zamor.

Dodatna neželjene reakcije su zabeležena prilikom okularne primene beta blokatora i mogu se smatrati potencijalnim neželjenim dejstvima leka Glaumol za okularnu primenu:

Poremećaji imunskog sistema:

svrab.

Poremećaji metabolizma i ishrane:

hipoglikemija.

Poremećaji oka:

znaci i simptomi iritacije oka (npr. svrab, suzenje, crvenilo,), zamućen vid, erozija (kornee.

Slučajevi kalcifikacije kornee su zabeleženi veoma retko i to kod primene kapi za oči koje sadrže fosfate kod nekih pacijenata sa znatnim oštećenjem kornee.

Kardiološki poremećaji:

atrioventrikularni blok, srčana insuficijencija.

Gastrointestinalni poremećaji:

disgeuzia, abdominalni bol, povraćanje.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva:

osip kože.

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva:

mijalgija.

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki:

seksualna disfunkcija.

Navedena neželjena dejstva su zapažena, ali nije utvrđena uzročna povezanost sa terapijom lekom Glaumol, kapima za oči: afakični cistodni edem makule, nazalna kongestija, anoreksija, dejstva na CNS (npr. promene u ponašanju uključujući konfuziju, halucinacije, anksioznost, dezorijentisanost, nervozu, somnolenciju i druge psihijatrijske poremećaje), hipertenzija, retroperitonealna fibroza i pseudopemfigoid.

Neželjene reakcije koje nastaju kod oralne primene timolol-maleata mogu da se jave i posle lokalne okularne primene.

Sledeća neželjena dejstva su prijavljena na osnovu kliničkih iskustava nakon sistemske primene timolol- maleata i mogu se uzeti u obzir kao moguća neželjena dejstva i kod okularne upotrebe:

Opšti poremećaji:

bol u ekstremitetima, smanjena tolerancija na fizički napor.

Kardiološki poremećaji:

AV blok (drugog ili trećeg stepena), sinoatrijalni blok, edem pluća, pogoršanje arterijske insuficijencije, pogoršanje angine pektoris, vazodilatacija.

Gastrointestinalni poremećaji:

povraćanje.

Endokrini poremećaji:

hiperglikemija, hipoglikemija.

Poremećaji ože i potkožnog tkiva:

svrab, preznojavanje, eksfolijativni dermatitits.

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva:

artralgija.

Poremećaji nervnog sistema: vrtoglavica, lokalna slabost.

Psihijatrijski poremećaji:

smanjena koncentracija, intenzivirani snovi.

Poremećaji krvi i limfnog sistema: netrombocitopenijska purpura.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: prateći disajni zvuci.

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema: impotencija, otežano mokrenje.

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd

Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website: www.alims.gov.rs

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs

Predoziranje

U slučajevima predoziranja timololom dolazi do pojave simptoma i znakova sličnih onima koji nastaju pri sistemskoj primeni beta-adrenergičkih blokatora. To su: vrtoglavica, glavobolja, kratak dah (nedostatak vazduha), bradikardija, bronhospazam i srčani zastoj (videti 4.8 Neželjena dejstva).

Ukoliko dođe do predoziranja treba preduzeti sledeće mere:

  1. Gastrična lavaža, ukoliko je došlo do ingestije. Studije su pokazale da se timolol ne može lako da se ukloniti dijalizom.
  2. Simptomatska bradikardija: treba primeniti atropin-sulfat, 0,25 do 2 mg intravenski, u cilju izazivanja blokade vagusa. U slučajevima da se bradikardija održava, potrebno je sa oprezom intravenski primeniti izoprenalin-hidrohlorid.

    U refraktornim slučajevima, treba razmotriti ugradnju pacemaker-a.

  3. Hipotenzija: primena simpatomimetika, kao što su: dopamin, dobutamin ili noradrenalin. U refraktornim slučajevima, primena glukagona se pokazala korisnom.
  4. Bronhospazam: potrebno je primeniti izoprenalin-hidrohlorid; pored toga, razmotriti i eventualnu primenu aminofilina.
  5. Akutna srčana insuficijencija: potrebno je odmah primeniti konvencionalnu terapiju digitalisom, diureticima i kiseonikom. U refraktornim slučajevima se preporučuje intravenska primena aminofilina. Ukoliko je neophodno, može se primeniti i glukagon što se pokazalo korisnim.
  6. Srčani blok (drugog ili trećeg stepena): izoprenalin-hidrohlorid ili ugradnja pacemaker-a.
kapi za oci

Timolol, latanoprost kapi za oči, rastvor bočica, 1 po 2,5 ml (5mg/ml+50mcg/ml)

timolol, latanoprost kapi za oči, rastvor bočica, 1 po 2,5 ml (5mg/ml+50mcg/ml)

Zaštićeno ime leka: VISUS PLUS

Stada Arzneimitel AG, Nemačka

DDD: 0,1 ml

Indikacija: 1. Za lečenje glaukoma (H40) kao druga ili treća terapijska linija.
2. Za lečenje glaukoma (H40) kod obolelih kod kojih je ranije dijagnostikovana bolest i koji se već nalaze na lečenju kao nastavak terapije ovim lekom, na osnovu mišljenja oftalmologa.

Napomena o leku: Lek se uvodi u terapiju na osnovu mišljenja oftalmologa.

 

kapi za oci

Timolol,dorzolamid kapi za oči,rastvor bočica sa kapaljkom, 1 po 5ml, (5mg/ml+20mg/ml)

timolol,dorzolamid kapi za oči,rastvor bočica sa kapaljkom, 1 po 5ml, (5mg/ml+20mg/ml)

Zaštićeno ime leka: OPTODROP-CO

Rafarm S.A, Grčka

DDD: 0,2 ml

Indikacija: 1. Za lečenje glaukoma (H40) kao druga ili treća terapijska linija.
2. Za lečenje glaukoma (H40) kod obolelih kod kojih je ranije dijagnostikovana bolest i koji se već nalaze na lečenju kao nastavak terapije ovim lekom, na osnovu mišljenja oftalmologa.

Napomena o leku: Lek se uvodi u terapiju na osnovu mišljenja oftalmologa.

 

kapi za oci

Latanoprost kapi za oči, rastvor bočica sa kapaljkom, 1 po 2,5 ml (50 mcg/ml)

latanoprost kapi za oči, rastvor bočica sa kapaljkom, 1 po 2,5 ml (50 mcg/ml)

Zaštićeno ime leka: LANOPROGAL

Galenika a.d., Republika Srbija

DDD: 0,1 ml

Indikacija: 1. Za lečenje glaukoma (H40) kao druga ili treća terapijska linija (odnosno prva ili druga kada postoji kontraindikacija na primenu beta-adrenergičkih blokatora).
2. Za lečenje glaukoma (H40) kod obolelih kod kojih je ranije dijagnostikovana bolest i koji se već nalaze na lečenju kao nastavak terapije ovim lekom, na osnovu mišljenja oftalmologa.

Napomena o leku: Lek se uvodi u terapiju na osnovu mišljenja oftalmologa.

 

kapi za oci

Gentamicin kapi za oči, rastvor bočica, 1 po 10 ml (0,3%)

gentamicin kapi za oči, rastvor bočica, 1 po 10 ml (0,3%)

Zaštićeno ime leka: GENTOKULIN

Hemomont d.o.o., Republika Crna Gora

Terapijske indikacije

Lek Gentokulin namenjen je:

  • lečenju površinskih infekcija oka i uha izazvanih osetljivim mikroorganizmima
  • za profilaksu infekcija kod traume oka ili uha.

Doziranje i način primene

Odrasli, uključujući decu i starije osobe

Primena leka u oko
1 do 2 kapi ukapati u inficirano oko do 6 puta dnevno, a po potrebi i češće (u slučajevima teških infekcija inicijalno primenjivati 1 do 2 kapi svakih 15-20 minuta, a zatim postepeno smanjivati frekvencu primene kako se poboljšava kliničko stanje).

Primena leka u uho
Očistiti površinu u koju će se lek primeniti, a zatim ukapati 2-3 kapi u inficirano uho, tri do četiri puta dnevno uključujući i noć, a ako je potrebno i češće.

Kontraindikacije

Preosetljivost na gentamicin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

Takođe, kada se gentamicin kapi koriste za lečenje otitisa spoljašnjeg uha, kontraindikovana je njihova primena ukoliko postoji perforacija ili sumnja na perforaciju bubne opne.

Posebna upozorenja

Treba izbegavati dugotrajnu lokalnu primenu. Produžena upotreba može dovesti do senzibilizacije kože, kao i razvoja rezistentnih mikroorganizama. Može se javiti i ukrštena preosetljivost sa drugim aminoglikozidnim antibioticima.

U teškim infekcijama, uz lokalnu primenu gentamicina treba primeniti i odgovarajuću sistemsku terapiju antibioticima.

Gentamicin može izazvati ireverzibilan delimičan ili potpun gubitak sluha kada se primenjuje sistemski ili lokalno na otvorene rane ili oštećenu kožu. Ovaj efekat je dozno-zavisan, više je izražen kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega i/ili jetre i češće se javlja kod starijih osoba.

Pre propisivanja gentamicin kapi za uši mora se proveriti stanje bubne opne. Lek se sme koristiti samo ukoliko je potvrđeno da je bubna opna intaktna.

Pri direktnom kontaktu gentamicina sa srednjim i unutrašnjim uhom može doći do ireverzibilnih toksičnih efekata. Treba proceniti korist od terapije gentamicinom u odnosu na rizik koji i sama infekcija predstavlja za gubitak sluha.

Za vreme terapije očnih infekcija ne treba nositi kontaktna sočiva.

Teške neželjene reakcije uključujući neurotoksičnost, ototoksičnost i nefrotoksičnost desile su se kod pacijenata koji su bili na sistemskoj terapiji gentamicinom. Iako ova neželjena dejstva nisu prijavljena tokom lokalne primene gentamicina u uši, potreban je oprez kada se gentamicin kapi za uši/oči primenjuju istovremeno sa sistemskim aminoglikozidima.

Gentokulin, kapi za uši/oči, rastvor sadrže konzervans benzalkonijum-hlorid, koji može izazvati iritacju očiju i reakcije na koži. Izbegavati kontakt sa mekim kontaktnim sočivima. Pre primene skinuti kontaktna sočiva i sačekati najmanje 15 minuta pre njihovog ponovnog stavljanja. Poznato je da menja boju mekih kontaktnih sočiva.

Interakcije

Treba izbegavati istovremenu primenu sa drugim potencijalno nefrotoksičnim ili ototoksičnim lekovima, osim ukoliko lekar proceni da je takva terapija neophodna.

Trudnoća i dojenje

Nije ustanovljena bezbednost primene u periodu trudnoće i dojenja. Gentamicin treba koristiti tokom trudnoće i dojenja, samo ukoliko lekar nakon detaljne procene odnosa potencijalnih rizika i koristi smatra da je terapija gentamicinom neophodna.

Upravljanje vozilom

Pacijente treba upozoriti da nakon ukapavanja Gentokulin kapi u oči, može doći do prolaznog zamućenja vida. Ne treba upravljati vozilima ili rukovati mašinama sve dok traju ovakvi simptomi.

Neželjena dejstva

Mogu se javiti iritacija, peckanje, bockanje, svrab i dermatitis. U slučaju iritacije, preosetljivosti ili superinfekcije potrebno je prekinuti terapiju i dati drugu odgovarajuću terapiju.

Kod pojedinih pacijenata sa teško oštećenom korneom, veoma retko su prilikom upotrebe kapi za oči koje sadrže fosfate, prijavljeni slučajevi kalcifikacija na kornei.

Kada se primenjuje sistemski gentamicin može izazvati nefrotoksičnost. Međutim, malo je verovatno da će mala sistemska resorpcija do koje dolazi pri lokalnoj primeni dovesti do nefrotoksičnosti.

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website: www.alims.gov.rs

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs

Predoziranje

Malo je verovatno da bi oralna ingestija sadržaja bočice dovela do bilo kakvih značajnih neželjenih dejstava.