ciprofloksacin film tableta blister 10 po 250 mg
Zaštićeno ime leka: CIPRINOL
Krka, Tovarna, Zdravil, d.d., Slovenija
DDD: 1g
Indikacija: 1. Zarazne bolesti creva izazvane uzročnikom Salmonellae (A02), Shigellae (A03),
2. Infekcije izazvane uzročnikom Mycobacterium tuberculosis (A15-A19),
3. Infekcija respiratornog trakta izazvana uzročnikom Mycoplasma pneumoniae (J15.7),
4. Infekcije urogenitalnog trakta (N30; N34; N36; N37; N39; N72),
5. Zapaljenje srednjeg uha (H66).
Terapijske indikacije
Lek Ciprinol film tablete su indikovane za lečenje sledećih infekcija (Videti odeljke 4.4 i 5.1). Pre započinjanja terapije posebnu pažnju obratiti na dostupne informacije o rezistenciji bakterija na ciprofloksacin.
Uzeti u obzir zvanične vodiče o pravilnoj upotrebi antibiotika.
Odrasli
- Infekcije donjih delova respiratornog trakta izazvane Gram-negativnim bakterijama
- egzacerbacija hronične opstruktivne bolesti pluća. U terapiji egzacerbacije hronične opstruktivne bolesti pluća, lel Ciprinol se ne sme koristiti isključivo kada se primena drugih antibakterijskih lekova koji se uobičajeno preporučuju za terapiju ovih infekcija, smatra neadekvatnom.
- bronhopulmonalne infekcije (kod cistične fibroze ili kod bronhiektazija)
- pneumonija
- Hronični supurativni otitis media
- Akutna egzacerbacija hroničnog sinuzitisa, naročito ako je uzrokovana Gram-negativnim bakterijama
- Infekcije urinarnog trakta
- Nekomplikovani akutni cistitis. Kod nekomplikovanog akutnog cistitisa ciprofloksacin treba primeniti samo kada nije moguće koristiti druge antibakterijske lekove koji se obično preporučuju za lečenje ovih infekcija.
- Akutni pijelonefritis
- Komplikovane infekcije urinarnog trakta
- Bakterijski prostatitis
- Infekcije genitalnog trakta
- Gonokokni uretritis i cervicitis, uzrokovani osetljivom bakterijom Neisseria gonorrhoeae
- Epididimo-orhitis uključujući i one slučajeve uzokovane osetljivom bakterijom Neisseria gonorrhoeae
- Pelvična inflamatorna bolest uključujući i slučajeve uzrokovane osetljivom bakterijomNeisseria gonorrhoeae
- Infekcije gastro-intestinalnog trakta (npr. putnička dijareja)
- Intraabdominalne infekcije
- Infekcije kože i mekih tkiva uzrokovane Gram-negativnim bakterijama
- Maligni otitis externa
- Infekcije kostiju i zglobova
- Profilaksa invazivnih infekcija uzrokovanih bakterijom Neisseria meningitidis
- Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja patogenu i lečenje)Ciprofloksacin može da se primeni u lečenju pacijenata sa neutropenijom koji imaju povišenu telesnu temperaturu za koju se sumnja da je posledica bakterijske infekcije.
Deca i adolescenti
- Bronhopulmonalne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom, uzrokovane Pseudomonas aeruginosa
- Komplikovane infekcije urinarnog trakta i akutni pijelonefritis
- Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja patogenu i lečenje).Ciprofloksacin se može koristiti za lečenje teških oblika infekcija kod dece i adolescenata, u slučajevima gde se smatra da je to neophodno.
Lečenje treba da započinje lekar koji ima iskustvo u lečenju pacijenata sa cističnom fibrozom i/ili u lečenju teških oblika infekcija kod dece i adolescenata (Videti odeljke 4.4 i 5.1).
Doziranje
Doziranje zavisi od indikacije, težine i mesta infekcije, osetljivosti uzročnika na ciprofloksacin, renalne funkcije pacijenta, a kod dece i adolescenata i od telesne mase.
Dužina terapije zavisi od težine infekcije i kliničkog i bakteriološkog toka bolesti.
Lečenje infekcija uzrokovanih pojedinim bakterijama (npr. Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter ili Staphylocoocci) može zahtevati primenu većih doza ciprofloksacina i istovremenu primenu drugih odgovarajućih antibiotika.
Lečenje nekih infekcija (npr. pelvična inflamatorna bolest, intraabdominalne infekcije, infekcije kod pacijenata sa neutropenijom, infekcije kostiju i zglobova) može zahtevati istovremenu primenu još nekih antibakterijskih lekova u zavisnosti od uzročnika.
Odrasli
Indikacije | Dnevne doze (u mg) | Ukupno trajanje lečenja (potencijalno uključujuči početnu parenteralnu terapiju ciprofloksacinom) | |
Infekcije donjih delova respiratornog trakta | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | 7-14 dana | |
Infekcije gornjih delova respiratornog trakta | Akutna egzacerbacija hroničnog sinuzitisa | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | 7-14 dana |
Hronični supurativni otitis media | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | 7-14 dana | |
Maligni otitis externa | 750 mg dva puta dnevno | 28 dana do 3 meseca | |
Infekcije urinarnog trakta (Videti odeljak 4.4) | Nekomplikovani akutni cistitis | 250 mg-500 mg dva puta dnevno | 3 dana |
Kod žena u premenopauzi, može se koristiti i 500 mg u jednoj dozi | |||
Komplikovani cistitis i nekomplikovani pijelonefritis | 500 mg dva puta dnevno | 7 dana | |
Komplikovani pijelonefritis | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | najmanje 10 dana, u nekim specifičnim situacijama (npr. apsces) može biti i duže od 21dana . | |
Bakterijski prostatitis | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | 2-4 nedelje (akutni), do 4-6 nedelja (hronični) | |
Infekcije genitalnog trakta | Gonokokni uretritis i cervicitis, uzrokovani osetljivom bakterijom Neisseria gonorrhoeae | 500 mg u jednoj dozi | 1 dan (u jednoj dozi) |
Epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest uključujući i one slučajeve uzrokovane osetljivom bakterijom Neisseria gonorrhoeae | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | najmanje 14 dana | |
Infekcije gastrointestinalnog trakta i intraabdominalne infekcije | Dijareja uzrokovana bakterijskim patogenima uključujući Shigella spp. (osim Shigella dysenteriae tip I) i empirijsko lečenje težih oblika putničke dijareje | 500 mg dva puta dnevno | 1 dan |
Dijareja uzrokovana patogenom Shigella dysenteriae tip I | 500 mg dva puta dnevno | 5 dana | |
Dijareja uzrokovana patogenom Vibrio cholerae | 500 mg dva puta dnevno | 3 dana | |
Tifoidna groznica | 500 mg dva puta dnevno | 7 dana | |
Intraabdominalne infekcije uzrokovane Gram-negativnim bakterijama | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | 5-14 dana | |
Infekcije kože i mekih tkiva uzrokovane Gram- negativnim bakterijama | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | 7-14 dana | |
Infekcije kostiju i zglobova | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | maksimalno 3 meseca | |
Pacijenti sa neutropenijom koji imaju povišenu telesnu temperaturu za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom (Ciprofloksacin istovremeno treba dati sa još nekim antibiotikom u skladu sa zvaničnim vodičem) | 500 mg-750 mg dva puta dnevno | Terapiju treba nastaviti u toku celog perioda dok postoji neutropenija | |
Profilaksa invanzivnih infekcija uzrokovanih bakterijom Neisseria meningitidis | 500 mg u jednoj dozi | 1 dan (u jednoj dozi) | |
Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja patogenu i lečenje), kod osoba koje mogu da uzimaju oralnu terapiju, kada je klinički opravdano (terapiju je potrebno započeti što je pre moguće nakon suspektnog ili potvrđenog izlaganja patogenu) | 500 mg dva puta dnevno | 60 dana od potvrde izlaganja bakteriji Bacillus anthracis |
Pedijatrijska populacija
Indikacije | Dnevna doza (u mg) | Ukupno trajanje lečenja (potencijalno uključujući početnu parenteralnu terapiju ciprofloksacinom) |
Cistična fibroza | 20 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 750 mg po dozi | 10 do 14 dana |
Komplikovane infekcije urinarnog trakta i akutni pijelonefritis | 10-20 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 750 mg po dozi | 10 do 21 dan |
Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja patogenu i lečenje), kod osoba koje mogu da uzimaju oralnu terapiju, kada je klinički opravdano (terapiju je potrebno započeti što je pre moguće nakon suspektnog ili potvrđenog izlaganja patogenu) | 10-15 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 500 mg po dozi | 60 dana od potvrde izlaganja bakteriji Bacillus anthracis |
Drugi teški oblici infekcija | 20 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 750 mg po dozi | U zavisnosti od tipa infekcije |
Stariji pacijenti
Prilikom određivanja doze kod starijih pacijenata treba uzeti u obzir težinu infekcije i klirens kreatinina pacijenta.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega i jetre
Preporučene početne doze i doze održavanja kod pacijenata sa oštećenjem bubrežne funkcije su date u tabeli:
Klirens kreatinina (mL/min/1,73 m2) | Serumski kreatinin (mikromol/L) | Oralna doza (mg) |
>60 | <124 | Videti uobičajeno doziranje |
30-60 | 124-168 | 250-500 mg na svakih 12 sati |
<30 | >169 | 250-500 mg na svaka 24 sata |
pacijenti na hemodijalizi | >169 | 250-500 mg na svaka 24 sata (nakon dijalize) |
pacijenti na peritonealnoj dijalizi | >169 | 250-500 mg na svaka 24 sata |
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavanje doze. Nije utvrđeno doziranje kod dece sa oštećenom funkcijom bubrega/jetre.
Način primeneOralna primena.
Tablete treba progutati cele sa malo vode (ne žvakati). Mogu se uzimati nezavisno od obroka. Ukoliko se uzimaju na prazan stomak dolazi do brže resorpcije aktivne supstance. Ciprofloksacin tablete ne treba uzimati sa mlečnim proizvodima (npr. mleko, jogurt) ili voćnim sokovima obogaćenim mineralima (npr. sok od pomorandže obogaćen kalcijumom) (Videti odeljak 4.5).
U ozbiljnijim slučajevima ili ukoliko pacijent ima problema sa gutanjem tableta (npr. pacijenti na enteralnoj ishrani), preporučeno je započeti terapiju intravenskom primenom ciprofloksacina, dok ne bude moguć prelazak na oralnu terapiju.
Kontraindikacije
- preosetljivost na aktivnu supstancu, druge hinolonske antibiotike ili bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u odeljku 6.1.
- istovremena primena ciprofloksacina i tizanidina (Videti odeljak 4.5).
Upotrebu ciprofloksacina treba izbegavati kod pacijenata koji su u prošlosti imali teške neželjene reakcije kada su bili na terapiji lekovima koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (videti odeljak 4.8). Lečenje ovih pacijenata ciprofloksacinom treba započeti samo u odsustvu alternativnih mogućnosti lečenja i nakon pažljive procene odnosa korist/rizik (videti i odeljak 4.3).
Teški oblici infekcija i mešovite infekcije izazvane gram-pozitivnim i anerobnim patogenima
Monoterapija ciprofloksacinom nije pogodna za lečenje teških infekcija i infekcija koje su izazvane Gram- pozitivnim ili anaerobnim patogenima. U ovim slučajevima istovremeno sa ciprofloksacinom je potrebno primeniti i druge odgovarajuće antibiotike.
Streptokokne infekcije (uključujući Streptococcus pneumoniae)
Ciprofloksacin se ne preporučuje za lečenje streptokoknih infekcija zbog nedovoljne efikasnosti.
Infekcije genitalnog trakta
Gonokokni uretritis, cervicitis, epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest mogu biti uzrokovani
N.gonorrhoeae rezistentnom na fluorohinolone.
Zato, ciprofloksacin za lečenje gonokoknog uretritisa ili cervicitisa treba primeniti samo ukoliko se može isključiti ciprofloksacin-rezistentna N.gonorrhoeae.
Za lečenje epididimo-orhitisa i pelvičnih inflamatornih bolesti, empirijski razmotriti primenu ciprofloksacina u kombinaciji sa drugim antibiotikom, ukoliko se na osnovu lokalnih podataka može isključiti
ciprofloksacin-rezistentna N.gonorrhoeae. Ukolikose nakon tri dana lečenja ne postigne kliničko ppoboljšanje, potrebno je razmotriti druge terapijske mogućnosti. .
Infekcije urinarnog trakta
Rezistencija na fluorohinolone Escherichia .coli, kao najčešćeg uzročnika urinarnih infekcija, varira u različitim zemljama Evrope.
Savetuje se da se prilikom propisivanja ciprofloksacina uzme u obzir prevalenca lokalne rezistencije
Escherichia .coli na fluorohinolone.
Očekuje se da je primena ciprofloksacina u jednoj dozi, koja se može koristiti kod nekomplikovanog cistitisa kod žena u premenopauzi, udružena sa manjom efikasnošću nego pri dužem lečenju. Sve ovo treba da bude uzeto u obzir u pogledu porasta rezistencije Escherichia .coli na hinolone.
Intraabdominalne infekcije
Ograničeni su podaci o efikasnosti ciprofloksacina u lečenju postoperativnih intraabdominalnih infekcija.
Putnička dijareja
Prilikom izbora ciprofloksacina u terapiji putničke dijareje treba uzeti u obzir rezistenciju patogenih sojeva u zemlji koju je pacijent posetio.
Infekcije kostiju i zglobova
Ciprofloksacin treba uzeti u kombinaciji sa drugim antibakterijskim lekovima u zavisnosti od mikrobioloških rezultata.
Inhalacioni antraks
Upotreba kod ljudi je zasnovana na podacima o in vitro osetljivosti i eksperimentalnim rezultatima kod životinja, kao i ograničenim podacima kod ljudi. Prilikom lečenja antraksa lekari treba da se rukovode nacionalnim i internacionalno prihvaćenim vodičima u pogledu terapije antraksa.
Deca i adolescenti
Upotreba ciprofloksacina kod dece i adolescenata treba da bude u skladu sa zvaničnim vodičima. Lečenje ciprofloksacinom treba da bude pod kontrolom lekara koji imaju iskustvo u lečenju cistične fibroze i/ili teških oblika infekcija kod dece i adolescenata.
Utvrđeno je da ciprofloksacin može izazvati artropatiju zglobova opterećenih težinom kod nezrelih životinja. Bezbednosni podaci iz randomizovane, dvostruko slepe studije, koja je pratila primenu ciproflokacina kod dece (ciprofloksacin: n=335; prosečni uzrast=6,3 godine; kontrolna grupa: n=349; prosečni uzrast=6,2 godine; raspon godina= od 1 do 17 godina) pokazuju da je incidenca suspektne artropatije povezane sa upotrebom leka (zaključeno na osnovu kliničkih simptoma i znakova poremećaja zglobova) do 42. dana bila 7,2% i 4,6%. Nakon jednogodišnjeg praćenja incidenca je iznosila 9,0% i 5,7%. Porast, sa lekom povezane suspektne artropatije tokom vremena, nije bila statistički značajna između grupa. Lečenje ciprofloksacinom treba započeti samo nakon pažljive procene koristi i rizika, zbog mogućeg neželjenog dejstva na zglobove i okolna tkiva (videti odeljak 4.8).
Bronhopulmonarne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom
Kliničke studije su rađene kod dece i adolescenata uzrasta 5-17 godina. Ograničeni su podaci o lečenju dece uzrasta 1-5 godina.
Komplikovane urinarne infekcije i pijelonefritis
Upotrebu ciproflokacina za lečenje komplikovanih urinarnih infekcija treba razmotriti kada se ne mogu koristiti drugi lekovi i ukoliko su u skladu sa mikrobiološkim rezultatima.
Kliničke studije su rađene kod dece i adolescenata uzrasta 1-17 godina.
Drugi specifični teški oblici infekcija
Ciprofloksacin je opravdano koristiti u drugim teškim oblicima infekcija ukoliko je to u skladu sa zvaničnim vodičima, nakon pažljive procene koristi i rizika kada se ne može koristiti druga terapija, ili nakon neuspeha konvencionalne terapije i ukoliko mikrobiološke analize potvrde osetljivost na ovaj antibiotik.
Upotreba ciprofloksacina u drugim teškim oblicima infekcija, sem već pomenutih, nije ispitivana u kliničkim studijama i kliničko iskustvo je ograničeno. Iz tog razloga, savetuje se oprez prilikom lečenja pacijenata sa ovim infekcijama.
Preosetljivost
Preosetljivost i alergijske reakcije, uključujući anafilaksu i anafilaktoidne reakcije, se mogu javiti nakon primene jedne doze (Videti odeljak 4.8) i mogu ugroziti život. Ukoliko se javi ovakva reakcija, prekinuti lečenje ciprofloksacinom i primeniti adekvatnu medicinsku terapiju.
Dugotrajne onesposobljavajuće i potencijalno nepovratne ozbiljne neželjene reakcije na lekove Zabeleženi su veoma retki slučajevi produženih (koje traju mesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno nepovratnih ozbiljnih neželjenih reakcija koje zahvataju različite telesne sisteme a ponekad i više njih (mišićno skeletni, n ervni, psihijatrijski i čulni) kod pacijenata koji su primali hinolone i
fluorohinolone bez obzira na starost pacijenata i već postojeće faktore rizika. Kod prvih znakova i simptoma pojave bilo kog ozbiljnog neželjenog dejstva primenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti, a pacijentima savetovati da se obrate svom lekaru.
Pacijenti sa mijastenijom gravis
Ciprofloksacin treba koristiti sa oprezom kod pacijenata sa mijastenijom gravis jer se simptomi mogu pogoršati (videti odeljak 4.8).
Tendinitis i ruptura tetive
Generalno, ciprofloksacin ne bi trebalo koristiti kod pacijenata koji su ranije imali poremećaj/obolenje tetiva povezano sa lečenjem hinolonima. Međutim, u veoma retkim slučajevima, nakon mikrobiološke potvrde uzročnika i procene odnosa koristi i rizika, ciprofloksacin se može propisati ovim pacijentima za lečenje težih oblika infekcija, posebno u slučaju neuspeha standardne terapije ili bakterijske rezistencije, kada mikrobiološki podaci opravdavaju upotrebu ciprofloksacina.
Tendinitis i ruptura tetive (naročito ali ne i isključivo se odnosi na Ahilovu tetivu), ponekad bilateralni, mogu se pojaviti već u prvih 48 sati terapije sa hinolonima i fluorohinolonima a prijavljeno je da se javljaju čak i do nekoliko meseci nakon prekida terapije. Rizik od tendinitisa i rupture tetiva povećan je kod starijih pacijenata sa oštećenjem bubrega, pacijenata sa transplantiranim čvrstim organima i kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji kortikosteroidima. Zbog toga treba izbegavati istovremenu primenu kortikosteroida. Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolno oticanje, inflamacija), treba prekinuti lečenje ciprofloksacinom i razmotriti alternativnu terapiju. Zahvaćeni ekstremitet treba tretirati na odgovarajući način (npr. imobilizacija). Kortikosteroidi se ne smeju koristiti u slučaju pojave znakova tendinopatije.
Ciprofloksacin sa oprezom koristiti kod pacijenata sa mijastenijom gravis (Videti odeljak 4.8). Aneurizma i disekcija aorte
U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte nakon uzimanja fluorohinolona, posebno kod populacije starijih.
Stoga se fluorohinoloni smeju primenjivati samo nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj anamnezi, ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte, ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju za aneurizmu i disekciju aorte (npr. Marfan-ov sindrom, vaskularni oblik Ehlers-Danlos-ovog sindroma, Takayasu-ov arteritis, arteritis džinovskih ćelija arterija, Behçet-ova bolest, hipertenzija, poznata ateroskleroza).
Pacijentima treba savetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predelu abdomena, grudi ili leđa odmah obrate lekaru u hitnoj medicinskoj službi.
Poremećaj vida
Ukoliko tokom terapije dođe do slabljenja vida ili se ispolji bilo kakav efekat na oči, potrebno je odmah konsultovati oftalmologa.
Fotosenzitivnost
Utvrđeno je da ciproflokacin izaziva fotosenzitivne reakcije. Pacijente koji su na terapiji ciprofloksacinom treba savetovati da izbegavaju direktno izlaganje sunčevoj svetlosti ili UV zračenju (Videti odeljak 4.8).
Centralni nervni sistem-konvulzije
Poznato je da ciprofloksacin, kao i ostali hinoloni, može izazvati napade ili smanjiti prag za njihovu pojavu. Bili su prijavljeni pojedinačni slučajevi status epilepticus-a. Ciprofloksacin treba koristiti sa oprezom kod pacijenata sa poremećajima CNS-a, koji mogu biti predispozicija za nastanak konvulzija. U slučaju pojave konvulzije, terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti (Videti odeljak 4.8).
Psihijatrijski poremećaji se mogu javiti i nakon prve primene leka. U retkim slučajevima, depresija i psihoze mogu uznapredovati do suicidalnih ideja/misli i dovesti do pokušaja samoubistva ili izvršenja samoubistva. Ukoliko se jave ovi slučajevi, prekinuti terapiju ciprofloksacinom.
Periferna neuropatija
Slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koji rezultuju parestezijom, hipoestezijom, dizestezijom ili slabošću prijavljeni su kod pacijenata koji su uzimali hinolone i fluorohinolone uključujući ciprofloksacin. Pacijente koji se leče ciprofloksacinom treba savetovati da obaveste svog lekara pre nastavka terapije ako se kod njih jave simptomi neuropatije kao što su bol, osećaj žarenja, bockanje, utrnulost i/ili slabost, kako bi se sprečila pojava potencijalno ireverzibilnog stanja (Videti odeljak 4.8).
Kardiološki poremećaji
Potreban je oprez kada se fluorohinoloni, uključujući i ciprofloksacin, primenjuju kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za produženje QT intervala, kao što su npr.:
- kongenitalni produženi QT interval
- istovremena primena lekova za koje se zna da produžuju QT interval (npr. antiaritmici iz klase Ia i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici)
- nekorigovan disbalans elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija)
- srčane oboljenja (npr. srčana slabost, infarkt miokarda, bradikardija).
Starije osobe ženskog pola mogu biti osetljivije na lekove koji produžavaju QT-interval. Iz tog razloga, sa oprezom koristiti fluorohinolone kod ovih populacija.
(Videti odeljak 4.2 Stariji pacijenti, odeljke 4.5, 4.8 i 4.9) Disglikemija
Kao i prilikom primene drugih hinolona, može doći do poremećaja vrednosti glukoze u krvi, uključujući
hipoglikemiju i hiperglikemiju (videti odeljak 4.8, posebno kod dijabetičara na terapiji oralnim antidijabetikom (npr.glibenklamid) ili insulinom. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Zbog toga je neophodno pažljivo praćenje vrednosti glukoze kod dijabetičara..
Gastrointestinalni sistem
Pojava teške i uporne dijareje tokom ili nakon lečenja (uključujući i nekoliko nedelja nakon lečenja) može biti znak kolitisa povezanog sa upotrebom antibiotika (opasan po život sa mogućim fatalnim ishodom), koji zahteva hitnu terapiju (videti odeljak 4.8). U ovim slučajevima, neophodno je odmah prekinuti lečenje ciprofloksacinom i primeniti adekvatnu terapiju.
Kontraindikovana je primena antiperistaltičkih lekova.
Bubrežni i urinarni sistem
Prijavljeni su slučajevi kristalurije udruženi sa upotrebom ciprofloksacina (videti odeljak 4.8). Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom treba da budu dobro hidrirani. Trebalo bi izbegavati prekomernu alkalizaciju urina.
Oštećenje funkcije bubrega
Kako se ciprofloksacin uglavnom izlučuje u nepromenjenom obliku preko bubrega, potrebno je prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kao što je opisano u odeljku 4.2, da bi se izbegla pojava neželjenih dejstava zbog akumulacije leka.
Hepatobilijarni sistem
Prilikom upotrebe ciprofloksacina zabeleženi su slučajevi hepatičke nekroze i po život opasne insuficijencije jetre (videti odeljak 4.8). U slučaju pojave bilo kakvih znakova i simptoma oboljenja jetre (kao što su anoreksija, žutica, tamna boja urina, svrab ili preosetljivost abdomena), lečenje treba prekinuti.
Deficit glukozo-6- fosfat dehidrogenaze
Kod pacijenata sa deficitom glukozo-6-fosfat dehidrogenaze bilo je slučajeva pojave hemolitičkih reakcija. Kod ovih pacijenata trebalo izbegavati primenu ciprofloksacina, osim ukoliko je procenjeno da korist prevazilazi potencijalni rizik za njegovu primenu. U ovom slučaju, pratiti znake eventualne potencijalne pojave hemolize.
Rezistencija
U toku ili nakon lečenja ciprofloksacinom, mogu se izolovati bakterije koje pokazuju rezistenciju na ciprofloksacin, sa ili bez klinički vidljivih znakova superinfekcije. Naročit rizik postoji u slučaju produženog lečenja, u slučaju terapije nozokomijalnih infekcija i/ili infekcija uzrokovanih Staphylococcus-om i Pseudomonas-om spp.
Citohrom P450
Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 i to može izazvati povišene serumske koncentracije istovremeno primenjenih supstanci koje se metabolišu preko ovog enzima (npr. teofilin, klozapin, olanzapin, ropinirol, tizanidin, duloksetin). Istovremena primena ciprofloksacina i tizanidina je kontraindikovana. Iz tog razloga, kod pacijenata koji ove supstance uzimaju istovremeno sa ciprofloksacinom, neophodno je pažljivo pratiti eventualnu pojavu kliničkih znakova predoziranosti i određivanje serumskih koncentracija lekova (npr. teofilina) (Videti odeljak 4.5).
Metotreksat
Istovremena upotreba metotreksata i ciprofloksacina nije preporučljiva (Videti odeljak 4.5).
Uticaj na laboratorijske analize
In vitro aktivnost ciprofloksacina na Mycobacterium tuberculosis može dati lažno negativne rezultate bakteriološkog ispitivanja u uzorcima uzetih od pacijenata koji su na terapiji ciprofloksacinom.
Ako dođe do poremećaja vida ili se ispolje neki drugi neželjeni efekti na očima, pacijent mora odmah konsultovati oftamologa (videti odeljak 4.8).
Interakcije
Uticaj drugih lekova na ciprofloksacin
Lekovi za koje se zna da produžavaju QT interval
Ciprofloksacin, kao i druge fluorohionolone, treba sa oprezom primenjivati kod pacijenata koji koriste lekove koji mogu produžiti QT interval (npr. antiaritmici iz klase Ia i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (videti odeljak 4.4).
Stvaranje helatnih kompleksa
Istovremena oralna upotreba ciprofloksacina i lekova i suplemenata minerala koji sadrže polivalentne katjone (npr. kalcijum, magnezijum, aluminijum, gvožđe), polimera koji vezuju fosfate (npr. sevelamer ili lantanum karbonat), sukralfata ili antacida, kao i lekova sa visokim puferskim kapacitetom (npr. didanozin tablete), koje sadrže magnezijum, aluminijum ili kalcijum, redukuju resorpciju ciprofloksacina. Posledično, ciprofloksacin bi trebalo primenjivati 1-2 sata pre ili najmanje 4 sata nakon primene ovih lekova. Ovo ograničenje se ne odnosi na primenu antacida koji pripadaju grupi blokatora H2 receptora.
Hrana i mlečni proizvodi
Kalcijum iz obroka ne utiče značajno na resorpciju. Međutim, u toku lečenja ciprofloksacinom treba izbegavati istovremenu upotrebu mlečnih proizvoda ili napitaka obogaćenih mineralima (npr. mleko, jogurt, kalcijumom obogaćen sok od pomorandže) zbog mogućeg smanjenja resorpcije ciprofloksacina.
Probenecid
Probenecid utiče na renalnu ekskreciju ciprofloksacina. Istovremena upotreba probenecida i cipofloksacina povećava serumske koncentracije ciprofloksacina.
Metoklopramid
Metoklopramid ubrzava resorpciju oralno uzetog ciprofloksacina što dovodi do bržeg postizanja maksimalnih koncentracija u plazmi. Nije primećen uticaj na bioraspoloživost ciprofloksacina.
Omeprazol
Istovremena primena ciprofloksacina i proizvoda koji sadrže omeprazola, dovodi do blagog smanjenja vrednosti Cmax i PIK ciprofloksacina.
Uticaj ciprofloksacina na druge lekove
Tizanidin
Tizanidin se ne sme uzimati istovremeno sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.3). U kliničkoj studiji rađenoj na zdravim ispitanicima, zapaženo je povećanje koncentracije tizanidina u serumu (sedmostruko povećanje Cmax: opseg: 4-21 put; desetostruko povećanje parametra PIK: opseg: 6-24 puta) kada je primenjivan istovremeno sa ciprofloksacinom. Povećane vrednosti serumskih koncentracija tizanidina mogu potencirati hipotenzivnog i sedativnog efekta.
Metotreksat
Renalni tubularni transport metotreksata može biti inhibiran istovremenom primenom ciprofloksacina, potencijalno dovodeći do porasta koncentracije metotreksata u plazmi i povećanog rizika od toksičnih reakcija izazvanih metotreksatom. Istovremena primena metotreksata se ne preporučuje vVideti odeljak 4.4)
Teofilin
Istovremena primena ciprofloksacina i teofilina može dovesti do neželjenog porasta koncentracije teofilina u serumu. To može voditi pojavi neželjenih dejstava uzrokovanih teofilinom koja u retkim slučajevima mogu ugroziti život ili biti fatalna. U toku istovremene primene neophodno je praćenje serumskih koncentracija teofilina i po potrebi redukcija doze teofilina (videti odeljak 4.4).
Ostali derivati ksantina
Kod istovremene primene ciprofloksacina i kofeina ili pentoksifilina (oksipentifilina), prijavljene su povećane serumske koncentracije ovih derivata ksantina.
Fenitoin
Istovremena primena ciprofloksacina i fenitoina može dovesti do povećanih ili smanjenih vrednosti serumskih koncentracija fenitoina. Potrebno je praćenje serumskih koncentracija.
Ciklosporin
Primećeno je prolazno povećanje koncentracije serumskog kreatinina prilikom istovremene primene lekova koji sadrže ciprofloksicin i ciklosporin. Zbog toga je potrebno dva puta nedeljno kontrolisati koncentraciju kreatina u serumu kod ovih pacijenata.
Antagonisti vitamina K
Istovremena primena ciprofloksacina sa antagonistom vitamina K može pojačati njegovo antikoagulantno dejstvo. Rizik varira u zavisnosti od osnovne infekcije, godina i opšteg statusa pacijenta, tako da je uticaj fluorohinolonom na povećanje parametara INR („international normalised ratio”) teško proceniti.
Preporučuje se češće praćenje INR u toku i kratko nakon istovremene primene ciprofloksacina sa nekim antagonistom vitamina K (npr. varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion).
Duloksetin
U kliničkim studijama je pokazano da istovremena primena duloksetina i snažnih inhibitorima CYP450 1A2 izoenzima, kao što je fluvoksamin, može dovesti do povećanja parametara PIK i Cmax duloksetina. Iako nema dostupnih kliničkih podataka o mogućim interakcijama sa ciprofloksacinom, mogu se očekivati slični efekti nakon istovremene primene (videti odeljak 4.4).
Ropinirol
Kliničko ispitivanje je pokazalo da istovremena upotreba ropinirola sa ciprofloksacinom, umerenim inhibitorom izoenzima CYP450 1A2, dovodi do povećanjem Cmax i PIK ropinirola za 60%, odnosno 84% redom. S toga se preporučuje praćenje dozno-zavisnih neželjenih dejstava i adekvatno prilagođavanje doze ropinirola tokom i neposredno nakon perioda istovremene primene sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.4).
Lidokain
Pokazano je da kod zdravih ispitanika istovremena primena lekova koji sadrže lidokain sa ciprofloksacinom, umerenim inhibitorom CYP450 1A2 izoenzima, redukuje klirens intravenskog lidokaina za 22%. Iako se terapija lidokainom dobro podnosi, nakon istovremene primene sa ciprofloksacinom može doći do interakcije i pojave neželjenih dejstava.
Klozapin
Nakon istovremene primene 250 mg ciprofloksacina i klozapina tokom 7 dana, serumske koncentracije klozapina i N-desmetilklozapina su bile povećane za 29%, odnosno 31%. Savetuje se kliničko praćenje i adekvatno podešavanje doze klozapina u toku i kratko nakon istovremene primene sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.4).-
Sildenafil
Cmax i PIK sildenafila su bili povećani približno dva puta kod zdravih ispitanika nakon oralne primene 50 mg istovremeno sa 500 mg ciprofloksacina. Iz tog razloga, prilikom istovremenog propisivanja ciprofloksacina sa sildenafilom, uzeti u obzir dobrobit i rizike terapije.
Agomelatin
U kliničkim studijama je dokazano da fluvoksavin, kao snažan inhibitor CYP450 1A2 izoenzima, značajno inhibira metabolizam agomelatina dovodeći do 60 puta veće izloženosti agomelatinu. Iako nisu dostupni klinički podaci koji ukazuju na moguću interakciju sa ciprofloksacinom, koji je umereni inhibitor CYP450 1A2, mogu se očekivati slični efekti nakon istovremene primene (videti „Citohrom P450” u odeljku 4.4).
Zolpidem
Istovremena primena ciprofloksacina može povećati vrednosti zolpidema u krvi, tako da se istovremena primena ne preporučuje.
Trudnoća i dojenje
Trudnoća
Dostupni podaci o upotrebi ciprofloksacina kod trudnica ne ukazuju na pojavu malformacija ili znakova fetalo/neonatalne toksičnosti. Studije na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne efekte u pogledu reproduktivne toksičnosti. Kod mladunaca i još nerođenih životinja primećeno je da je izloženost hinolonima, ima efekte na nezrelu hrskavicu, pa se stoga ne može isključiti oštenje zglobne hrskavice kod jedinki kod kojih nije završen razvoj kao i štetan efekat na zglobnu hrskavicu kod nezrelog ljudskog organizma/fetusa (Videti odeljak 5.3).
Kao mera opreza, poželjno je izbegavati upotrebu ciprofloksacina u trudnoći.
Dojenje
Ciprofloksacin se izlučuje u majčino mleko. Zbog potencijalnog rizika od oštećenja zglobova, ciprofloksacin ne treba uzimati tokom dojenja.
Upravljanje vozilom
Zbog neuroloških efekata, ciprofloksacin može uticati na vreme reakcije, pa sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama može biti smanjena.
Neželjena dejstva
Najčešće prijavljena neželjena dejstva su nauzeja i dijareja.
Neželjena dejstva prijavljena u kliničkim studjiama i postmarketinškom praćenju leka ciprofloksacina (oralna, intravenska i sekvencijalna terapija) su klasifikovana po kategorijama učestalosti javljanja i sistema organa i data u niže navedenoj tabeli. Prilikom procenjivanja učestalosti uzeti su podaci prijavljeni i kod oralne i intravenske primene leka.
Sistem organa | Česta | Povremena | Retka | Veoma retka | Nepoznata |
(≥1/100, | (≥1/1 000, <1/100) | (≥1/10 000, <1/1 | (<1/10 000) | učestalost | |
<1/10) | 000) | (ne može se | |||
proceniti na | |||||
osnovu dostupnih | |||||
podataka) | |||||
Infekcije i infestacije | Superinfekcija gljivicima | ||||
Poremećaji | Eozinofilija | Leukopenija | Hemolitička | ||
krvi i limfnog | Anemija | anemija | |||
sistema | Neutropenija | Agranulocitoza | |||
Leukocitoza | Pancitopenija | ||||
Trombocitopenija | (životno | ||||
Trombocitemija | ugrožavajuća) | ||||
Depresija koštane | |||||
srži (životno | |||||
ugrožavajuća) | |||||
Poremećaji | Alergijske | Anafilaktička | |||
imunskog | reakcije | reakcija | |||
sistema | Alergijski | Anafilaktički šok | |||
edem/angioedem | (životno | ||||
ugrožavajući | |||||
videti odeljak 4.4) | |||||
Reakcija slična | |||||
serumskoj bolesti | |||||
Endokrini | Sindrom | ||||
poremećaji | neadekvatne | ||||
sekrecije | |||||
antidiuretskog | |||||
hormona | |||||
(SIADH) | |||||
Poremećaji | Smanjen apetit | Hiperglikemija | Hipoglikemijska | ||
metabolizma i | Hipoglikemija | koma (videti | |||
ishrane | (videti odeljak | odeljak 4.4) | |||
4.4) | |||||
Psihijatrijski | Psihomotorna | Konfuzija i | Psihotičke | Manija | |
poremećaji* | hiperaktivnost/agitac | dezorijentacija | reakcije | Hipomanija | |
ija | Anksiozne | (potencijalno | |||
reakcije | kulminira sa | ||||
Neuobičajeni | suicidalnim | ||||
snovi | idejama/mislima | ||||
Depresija | ili pokušajem | ||||
(potencijalno | suicida i | ||||
kulminira sa | suicidom) (videti | ||||
suicidalnim | odeljak 4.4) | ||||
idejama/mislima | |||||
ili pokušajem | |||||
suicida i | |||||
suicidom) (videti | |||||
odeljak 4.4) | |||||
Halucinacije |
Poremećaji nervnog sistema* | Glavobolja Vrtoglavica Poremećaj sna Poremećaj čula ukusa | Parestezije i disestezije Hipoestezije Tremor Konvulzije (uključujući status epileptikus, videti odeljak 4.4) Vertigo | Migrena Poremećaj koordinacije Poremećaj hodanja Poremećaji olfaktornog nerva (nervus olfactorius) Intrakranijalna hipertenzija i benigna intrakranijalna hipertenzija (pseudotumorcerebri) | Periferna neuropatija i polineuropatija (videti odeljak 4.4) | |
Poremećaji oka* | Poremećaj vida (npr. diplopija) | Poremećaj prepoznavanjaboja | |||
Poremećaj uha i labirinta* | Tinitus Gubitak sluha/oštećenjesluha | ||||
Kardiološki poremećaji | Tahikardija | Ventrikularna aritmija i ”torsades de pointes” (prijavljeni uglavnom kod pacijenata sa faktorima rizika za produženje QT intervala), produženje QT intervala na EKG- u (videti odeljke4.4 i 4.9) | |||
Vaskularni poremećaji | Vazodilatacija HipotenzijaSinkopa | Vaskulitis | |||
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Dispneja (uključujući astmu) | ||||
Gastrointestin alni poremećaji | Nauzeja Dijareja | Povraćanje Gastrointestinalni i bol u abdomenu Dispepsija Flatulencija | Kolitis kao posledica upotrebe antibiotika (veoma retko sa mogućim fatalnimishodom (videti odeljke 4.4) | Pankreatitis | |
Hepatobilijarni poremećaji | Povećane vrednostitransaminaza | Oštećenjefunkcije jetre | Nekroza jetre(veoma retko |
Povećane vrednosti bilirubina | Holestatski ikterus Hepatitis | progredira do insuficijencije jetre koja ugrožava život)(videti odeljak 4.4) | |||
Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Raš Pruritus Urtikarija | Fotosenzitivne reakcije (videti odeljak 4.4) | Petehije Erythema multiforme Erythema nodosumStevens-Johnson- ov sindrom (potencijalno životno ugrožavajući) Toksična epidermalna nekroliza (potencijalnoživotno ugrožavajuća) | Akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP)Reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) | |
Poremećaj muskulo- koštanog sistema i , vezivnog tkiva* | Mišićno-skeletni bol (npr. bolovi ekstremiteta, bol u leđima, bol u grudima)Artralgija | Mijalgija Artritis Povišen tonus mišića i grčevi | Mišićna slabost Tendinitis Ruptura tetive (predominantno Ahilove)(videti odeljak 4.4) Egzarcerbacija simptoma miastenije gravis (videti odeljak4.4) | ||
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | Oštećenje funkcije bubrega | Bubrežna insuficijencija Hematurija Kristalurija (videti odeljak 4.4) Tubulointersticijalni nefritis | |||
Opšti poremećaji i reakcije na mestuprimene* | Astenija Povišena telesna temperatura | Edem Znojenje (hiperhidroza) | |||
Ispitivanja | Povećane vrednosti alkalne fosfataze u krvi | Povećane vrednosti amilaze | Povećane vrednosti INR (kod pacijenata koji se leče antagonistimavitamina K) |
* Veoma retki slučajevi produženih (do nekoliko meseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih teških neželjenih reakcija na lek koje utiču na nekoliko, ponekad i više sistema organa i čula (uključujući reakcije kao što su tendonitis, ruptura tetiva, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije povezane sa parestezijom, depresija, umor, oslabljeno pamćenje, poremećaji spavanja i oštećenje
sluha, vida, ukusa i mirisa) prijavljeni su pri upotrebi hinolona i fluorohinolona; u nekim slučajevima bez obzira na već postojeće faktore rizika (videti odeljak 4.4).
Pedijatrijski pacijenti
Incidenca artropatije (artralgija, artritis), gore pomenuta, se odnosi na podatke dobijene iz studija koje su sprovedene kod odraslih pacijenata. Kod dece je češće prijavljivana artropatija (videti odeljak 4.4).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Predoziranje
Zabeleženo je da predoziranje dozom od 12 g izaziva blage simptome toksičnosti. Zabeleženo je da akutno predoziranje sa 16 g dovodi do akutne bubrežne insuficijencije..
Simptomi predoziranja su vrtoglavica, tremor, glavobolja, umor, konvulzije, halucinacije, stanje konfuzije, nelagodnost u abdomenu, oštećenje funkcije bubrega i jetre, kao i kristalurija i hematurija. Prijavljena je reverzibilna renalna toksičnost.
Osim uobičajenih mera prve pomoći, npr. pražnjenje želuca praćeno davanjem medicinskog uglja, preporučuje se praćenje bubrežne funkcije, uključujući pH mokraće i aciditet, ako je potrebno, da bi se sprečila pojava kristalurije. Pacijente je potrebno dobro hidrirati. Antacidi koji sadrže kalcijum ili magnezijum teoretski mogu smanjiti resorpciju ciprofloksacina kod predoziranja.
Samo se male količine ciprofloksacina (<10%) eliminišu hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
U slučaju predoziranja treba sprovesti simptomatsko liječenje. Treba proveravati EKG, zbog mogućnosti produženja QT intervala.
Leave A Comment