Lekovi · May 5, 2023

lek

Budesonid suspenzija za raspršivanje ampula, 20 po 2 ml (0,5 mg/ml)

budesonid suspenzija za raspršivanje ampula, 20 po 2 ml (0,5 mg/ml)

Zaštićeno ime leka: PULMICORT

AstraZeneca AB, Švedska

DDD: 800 mcg

Indikacija: Bronhijalna astma (J45).

Napomena o leku:

1. IME LEKA
Pulmicort ®; 0,25 mg/mL; suspenzija za raspršivanje
Pulmicort ®; 0,50 mg/mL; suspenzija za raspršivanje

INN: budesonid

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Pulmicort 0,25 mg/mL: Jedna ampula od 2mL sadrži 0,50 mg aktivne supstance budesonid.
Pulmicort 0,50 mg/mL: Jedna ampula od 2 mL sadrži 1 mg aktivne supstance budesonid.
Za listu svih pomoćnih supstanci, videti odeljak 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Suspenzija za raspršivanje.
Suspenzija bele do skoro bele boje u jednodoznom plastičnom kontejneru.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Pulmicort suspenzija za raspršivanje, sadrži potentan, nehalogenovani kortikosteroid, budesonid, koji se
koristi kod bronhijalne astme, kod pacijenata kod kojih primena inhalera pod pritiskom ili formulacija sa
suvim praškom ne daje zadovoljavajuće rezultate ili nije odgovarajuća.
Pulmicort suspenzija za raspršivanje, takođe se koristi kod novorođenčadi i dece koja boluju od krupa
(akutna virusna infekcija gornjeg dela respiratornog trakta poznata i kao virusni laringotraheobronhitis ili
subglotisni laringitis) kod kojih je indikovana hospitalizacija.
4.2. Doziranje i način primene
Doziranje
Doza leka Pulmicort treba da bude prilagođena individualnim potrebama pacijenta.
Raspored doziranja: doza koju pacijent primi varira u zavisnosti od opreme koja se koristi za raspršivanje.
Vreme raspršivanja i isporučena doza zavise od brzine protoka, zapremine komore raspršivača i zapremine
punjenja. Preporučuje se brzina protoka vazduha kroz opremu za raspršivanje od 6-8 litara po minutu.
Odgovarajuća zapremina punjenja za većinu nebulizatora je 2-4 mL. Doziranje leka Pulmicort suspenzija za raspšivanje treba prilagoditi individualnim potrebama. Kako bi se održala dobra kontrola astme dozu treba podesiti na najmanju potrebnu dozu. Najveću dozu (2 mg dnevno) za decu do 12 godina treba razmotriti samo kod dece sa teškim oblikom astme tokom ograničenog perioda.
Bronhijalna astma
Početak terapije
Na početku lečenja, tokom perioda teške astme i tokom smanjenja ili ukidanja terapije oralnim
glukokortikoidima, preporučeno doziranje za Pulmicort,suspenziju za raspršivanje, je:
Odrasli (uključujući stariju populaciju): uobičajeno 1-2 mg dva puta dnevno. Kod teških slučajeva doza
može biti povećana.
Pedijatrijska populacija
Deca od 12 godina i starija: doziranje kao kod odraslih.
Deca od 3 meseca do12 godina: 0,5-1 mg dva puta dnevno
Terapija održavanja
Doza održavanja treba da bude individualno podešena i svedena na najmanju dozu koja omogućava
održavanje pacijenta bez simptoma bolesti.
Odrasli (uključujući stariju populaciju, kao i decu od 12 godina i stariju): 0,5-1 mg dva puta dnevno
Pedijatrijska populacija
Deca od 3 meseca do 12 godina: 0,25-0,5mg dva puta dnevno
Pacijenti na terapiji održavanja oralnim kortikosteroidaima:
Primena Pulmicort, suspenzije za raspršivanje, otvara mogućnost zamene i značajnog smanjenja doze oralnih kortikosteroida tokom terapije održavanja astme pod kontrolom. Kada se započne proces prebacivanja pacijenta sa oralnih kortikosteroida na Pulmicort, suspenziju za raspršivanje, pacijent treba da bude u relativno stabilnom stanju. Visoka doza leka Pulmicort, suspenzija za raspršivanje, daje se u kombinaciji sa prethodno 10 dana primenjivanom dozom oralnog kortikosteroida. Nakon toga dozu oralnih kortikosteroida treba postepeno smanjivati (npr. za 2,5 mg prednizolona ili ekvivalent svakog meseca), do najniže moguće doze. U mnogim slučajevima moguće je u potpunosti zameniti oralni kortikosteroid lekom Pulmicort, suspenzija za raspršivanje. Za detaljnije informacije o ukidanju oralnih kortikosteroida, videti odeljak 4.4.
Podela doze i mešanje
Pulmicort, suspenzija za raspršivanje, može se mešati sa fiziološkim rastvorom i rastvorima za
raspršivanjeterbutalina, salbutamola, fenoterola, acetilcisteina, kromoglicinske kiseline i ipratropijumbromida. Pripremljenu mešavinu treba upotrebiti u roku od 30 minuta.
Tabela preporučenog doziranja:
Pulmicort; suspenzija za raspršivanje; 0,5 mg (0,25 mg/mL)

Doza (mg) Zapremina (mL)
0,25 1
0,5 2
0,75 3
1,0 4
1,5 6
2,0 8

Pulmicort suspenzija za raspršivanje 1 mg (0,5 mg/mL)

Doza (mg) Zapremina (mL)
0,25
0,5 1
0,75
1,0 2
1,5 3
2,0 4

Kod pacijenata kod kojih je poželjan pojačan terapijski efekat, posebno kod pacijenata kod kojih nema velike sekrecije mukusa u disajnim putevima, preporučuje se povećanje doze leka Pulmicort, suspenzija za
raspršivanje, radije nego kombinovana terapija sa oralnim kortikosteroidima, zbog nižeg rizika od sistemskih neželjenih dejstava.
Krup
Kod odojčadi i dece koja boluju od krupa, uobičajena doza je 2 mg raspršenog budesonida. Doza se daje
odjednom ili podeljeno po 1 mg na 30 minuta. Doziranje se može ponoviti na svakih 12 sati do maksimalno 36 sati, ili do kliničkog poboljšanja.
Uputstvo za ispravnu upotrebu Pulmicort suspenzije za raspršivanje:
Svaki jednodozni kontejner (ampulu) treba odvojiti iz stripa, nežno promućkati i otvoriti uvrtanjem jezička.
Sadržaj ampule treba nežno istisnuti u posudu raspršivača. Svaki jednodozni kontejner (ampulu) treba baciti, a vrh posude raspršivača vratiti na mesto.
Pulmicort, suspenzija za raspšivanje se inhalira pomoću aparata – mlaznog raspršivača (nebulizator)
opremljenog usnikom ili odgovarajućom maskom za lice. Raspršivač treba povezati sa vazdušnim
kompresorom sa adekvatnim protokom vazduha (6-8 L/min), a volumen punjenja bi trebalo da bude 2-4 mL.
Napomena
Važno je dati uputstvo pacijentu:
– Da pažljivo pročita uputstvo za lek koji se nalazi u pakovanju svakog raspršivača.
– Da ultrazvučni raspršivači nisu pogodni za primenu, Pulmicort suspenzije za raspršivanje, te da se ne
preporučuju.
– Da se Pulmicort suspenzija za raspršivanje može mešati sa fiziološkim rastvorom i rastvorima za
nebulizaciju terbutalina, salbutamola, fenoterola, acetilcisteina, kromoglicinske kiseline i
ipratropijum-bromida. Pripremljenu mešavinu treba upotrebiti u roku od 30 minuta.
– Da usta isperu vodom posle inhalacije propisane doze kako bi se na minimum sveo rizik od
orofaringealnog zapaljenja.
– Da vodom operu lice posle korišćenja maske kako bi se prevenirala iritacija.
– Da na adekvatan način čiste i održavaju nebulizator prema uputstvu proizvođača.
4.3. Kontraindikacije
Preosetljivost na budesonid ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Posebna pažnja potrebna je kod pacijenata sa aktivnom ili pulmonalnom tuberkulozom u stanju mirovanja, kao i kod pacijenata sa gljivičnom ili virusnom infekcijom disajnih puteva.
Pacijenti koji nisu zavisni od steroida: terapijski efekat se obično postiže nakon 10 dana. Kod pacijenata sa
velikom sekrecijom mukusa u bronhijama, inicijalno se može dati kratkotrajna (oko 2 nedelje) dodatna
terapija oralnim kortikosteroidima. Nakon primene oralnog leka dovoljna je samo terapija Pulmicort
suspenzijom za raspršivanje.
Pacijenti zavisni od steroida: prilikom prelaska sa oralnih kortikosteroida na terapiju Pulmicort suspenzijom za raspršivanje, pacijent treba da je u relativno stabilnoj fazi. Pulmicort suspenzija za raspršivanje daje se zajedno sa prethodno korišćenom dozom steroida tokom 10 dana.
Nakon toga dozu oralnih kortikosteroida treba postepeno smanjivati (npr. za 2,5 mg prednizolona ili
ekvivalent svakog meseca), do najniže moguće doze. U mnogim slučajevima moguće je u potpunosti
zameniti oralni kortikosteroid Pulmicort suspenzijom za raspršivanje.
Tokom prelaska sa oralne kortikosteroidne terapije na Pulmicort suspenziju za raspšivanje, pacijenti mogu
da osete posledice generalnog sniženja koncentracije sistemskih kortikosterida, koje mogu da dovedu do
pojave alergijskih reakcija ili simptoma artritisa poput rinitisa, ekcema, bola u mišićima i zglobovima. U
ovim slučajevima treba primeniti simptomatsko lečenje. Ako se, kod retkih slučajeva jave, zamor,
glavobolja, mučnina, i povraćanje, generalno se može sumnjati na neadekvatan efekat kortikosteroida. U
ovim slučajevima privremeno povećanje oralne doze kortikosteroida može biti neophodno.
Kao i kod druge inhalacione terapije, paradoksalni bronhospazam praćen otežanim disanjem može da
nastane odmah nakon primene leka. Ako se pojavi ova reakcija, treba odmah prekinuti davanje inhalacionog budesonida, ponovo razmotriti tok lečenja i uvesti terapiju drugim lekovima ukoliko je neophodno.
Pacijenti kojima treba hitna terapija visokim dozama kortikosterioda ili produženo lečenje najvećim
preporučenim dozama oralnih kortikosteroida mogu biti pod rizikom od adrenalne supresije. Ovi pacijenti
mogu pokazivati znake i simptome adrenalne insuficijencije prilikom izlaganja jakom stresu. Treba
razmotriti dodatak sistemskih kortikosteroida tokom perioda stresa ili hirurške intervencije.
Do sistemskog delovanja može doći prilikom inhalacione terapije bilo kojim kortikosteroidom, posebno
ukoliko su propisivane visoke doze tokom dužeg perioda. Manja je verovatnoća pojave sistemskog delovanja prilikom inhalacione primene u odnosu na oralnu terapiju. Moguće sistemsko delovanje uključuje Kušingov sindrom, Kušingoidne crte, adrenalnu supresiju, usporeni rast kod dece i adolescenata, smanjenje gustine kostiju, kataraktu, glaukom i u ređim slučajevima, niz psiholoških i bihejvioralnih efekata uključujući psihomotornu hiperaktivnost, poremećaje spavanja, anksioznost, depresiju i agresiju (posebno kod dece).
Zato je važno da se doza inhalacionih glukokortikoida titrira do najniže doze kojom se postiže efektivna
kontrola astme.
Pulmicort suspenzija za raspršivanje nije namenjena za ublažavanje akutnih epizoda astme kada treba
primeniti inhalacione bronhodilatatore brzog delovanja. Kod pacijenata kod kojih terapija inhalacionim
bronhodilatatorima brzog delovanja ne daje rezultate, ili im je potreban veći broj inhalacija nego obično,
treba zatražiti medicinsku pomoć. U ovim situacijama treba razmotriti postojanje potrebe za povećanjem
redovne terapije, npr. najveće doze inhalacionog budesonida ili dodatak dugodelujućih beta-agonista, ili
oralni glukokortikosteroid.
Smanjena funkcija jetre može da utiče na smanjenu mogućnost eliminacije kortikosteroida, prouzrokujući
smanjenje brzine eliminacije i veću sistemsku izloženost. Treba uzeti u obzir moguća sistemska neželjena
dejstva.
Pri intravenskoj primeni budesonida, plazma klirens je bio sličan kod zdravih dobrovoljaca i kod pacijenata
sa cirozom jetre. Posle peroralne primene leka, kod pacijenata sa kompromitovanom funkcijom jetre
povećana je sistemska bioraspoloživost budesonida, zbog umanjenog efekta tzv. prvog prolaza kroz jetru,
odnosno smanjene metaboličke funkcije jetre. Klinička relevantnost ovih podataka na uticaj terapije lekom
Pulmicort suspenzija za raspršivanje nije potvrđena pošto nema podataka sa inhalacionom primenom
budesonida. Međutim, u ovakvim slučajevima može se očekivati povećanje koncentracije leka u plazmi, a
samim tim i povećan rizik od sistemskih neželjenih reakcija.
Prilikom istovremene primene terapije budesonida sa CYP3A inhibitorima, npr. ketokonazolom,
itrakonazolom, inhibitorima HIV proteaze i proizvodima koji sadrže kobicistat očekuje se povećan rizik od
pojave sistemskih neželjenih efekata koritikosteroida. Prema tome, ovu kombinaciju treba izbegavati, osim
ako benefit iste prevazilazi povećani rizik, u tom slučaju, kod pacijenata treba biti praćeno ispoljavanje
sistemskih neželjenih efekata kortikosteroida. Ovo su ograničeni klinički podaci o kratkotrajnom lečenju sa
itrakonazolom, ketokonazolom ili drugim lekovima koji snažno inhibiraju aktivnost enzima CYP3A, ali
treba uzeti u razmatranje za duže lečenje.
Takođe, treba razmotriti i smanjenje doze budesonida (videti odeljak 4.5).
Komoru nebulizatora treba čistiti posle svake nebulizacije. Komoru nebulizatora i nastavak ili masku za usta treba oprati toplom vodom i blagim deterdžentom. Dobro obrisati i osušiti povezivanjem nebulizatora na kompresor ili usisnik vazduha.
Tokom terapije inhalacionim kortikosteroidima može se pojaviti oralna kandididjaza. Ova infekcija može
zahtevati odgovarajuću antifugalnu terapiju, dok kod nekih pacijenata može biti potreban prekid terapije
(videti odeljak 4.2).
Pneumonija kod pacijenata sa HOBP
Povećanje incidence pneumonije, uključujući i pneumonijje koje zahtevaju hospitalizaciju, je uočeno kod
pacijenata sa HOBP koji su primali inhalacione kortikosteroide. Postoje određeni dokazi da sa povećanjem
doze kortikosteroida dolazi da povećanja rizika od pneumonije ali ovo nije u potpunosti dokazano u svim
studijama.
Ne postoje definitivni klinički dokazi o postojanju značajne razlike u veličini rizika od pneumonije unutar
klase inhalacionih kortiskosteroida.
Lekari treba motre na mogućnost razvoja pneumonije kod pacijenata sa HOBP pošto su kliničke
karakterisike ovih infkecija slične simptiomima egzacerbracija HOPB.
Faktori rizika za pneumoniu koda pacijenata sa HOBP uključuju pozitivan pušački status, starije životno
doba, nizak indeks telesne mase (BMI) i tešku HOBP.
Poremećaj vida
Mogu se javiti poremećaji vida prilikom sistemske i topikalne upotrebe kortikosteroida. Ako pacijent ima
simptome kao što je zamagljen vid ili druge poremećaje vida, treba razmotriti za upućivanje pacijenta kod
oftalmologa kako bi se utvrdilo da li pacijent ima kataraktu, glaukom ili retke bolesti, kao što je centralna
serozna horioretinopatija (eng. CSCR) a koji se mogu pojaviti nakon upotrebe sistemskih i topikalnih
kortikosteroida i biti uzrok ovih neželjenih dejstva.
Pedijatrijska populacija
Uticaj na rast
Preporučuje se kontinuirano praćenje dinamike rasta dece i adolescenata koji u terapiji dugo koriste
inhalacione kortikosteroide. Ukoliko je rast usporen treba izvršiti reevaluaciju terapije sa ciljem smanjenja
doze inhalacionih kortikosteroida do najniže doze kojom se postiže efektivna kontrola astme. Sve prednosti vezane za upotrebu kortikosteroida u dečijem uzrastu moraju se analizirati u svetlu mogućeg rizika za nastanak poremećaja rasta. Pored toga, treba razmotriti i mogućnost upućivanja pacijenta pulmologu specijalisti za pedijatrijsku populaciju.
4.5. Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija
Metabolizam budesonida primarno se odvija putem CYP3A4. Istovremena primena sa inhibitorima
aktivnosti enzima CYP3A, npr. ketokonazol i itrakonazol, inhibitori enzima HIV proteaza i lekovima koji
sadrže kobicistat očekuje se da povećaju rizik od ispoljavnja sistemskih neželjenih efekata (videti odeljak
4.4. i odeljak 5.2).
Kombinaciju leka Pulmicort sa potentnim inhibitorima aktivnosti CYP3A enzima treba izbegavati, osim ako
benefit terapije prevazilazi povećan rizik ispoljavanja sistemskih neželjenih efekata, u tom slučaju, treba
pratiti pojavu ovih neželjenih efekata kod pacijenata. Ako se lek Pulmicort istovremeno primenjuje sa
antimikoticima (kao što su itrakonazol ili ketokonazol), period između uzimanja ovih lekova biti što je
moguće duži. Treba razmotriti smanjenje doze budesonida.
Ograničeni podaci o ovoj vrsti interakcije za visoke doze inhaliranog budesonida ukazuju na značajno
povećanje koncentracija u plazmi (prosečno 4 puta) kada se itrakonazol, 200 mg jednom dnevo, primeni
istovremeno sa inhalacionim budesonidom (pojedinačna doza od 1000 mikrograma).
Primećene su povećane koncentracije u plazmi i pojačan efekat kortikosteroida kod žena na istovremenoj
terapiji estrogenima i kontraceptivnim steroidima, ali nije primećen efekat prilikom istovremene primene
budesonida i niskih doza oralnih kontraceptiva.
Pošto adrenalna funkcija može biti smanjena, ACTH stimulacioni test za dijagnostifikovanje pituitarne
insuficijencije može dati netačne rezultate (niske vrednosti).
Pedijatrijska populacija
Studije o interakcijama sprovedene su samo na odraslima.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Podaci iz velike prospektivne epidemiološke studije i postmarketinškog iskustva iz celog sveta ukazuju da
primena inhalacionog budesonida tokom trudnoće nema neželjenih efekat na zdravlje fetusa/novorođenčeta.
Studije na životinjama pokazale su da glukokortikoidi indukuju malformacije (videti odeljak 5.3). Nije
verovatno da je ovo relevantno kod ljudi prilikom primene preporučenih doza, ali terapiju treba redovno
procenjivati i održavati na najmanjoj efektivnoj dozi.
Kao i prilikom primene drugih lekova tokom primene budesonida u trudnoći mora se razmotriti odnos koristi za majku naspram rizika za fetus. Treba dati prednost inhalacionim glukokortikoidima u odnosu na oralne glukokortikoide zbog manjih sistemskih efekata koje pokazuju pri dozama neophodnim za ostvarivanje sličnog pulmonalnog odgovora.
Dojenje
Budesonid se izlučuje u majčino mleko. Međutim, pri terapijskim dozama Pulmicort suspenzije za
raspršivanje ne očekuju se efekti na odojče. Pulmicort suspenzija za raspršivanje može se koristiti u periodu dojenja.
Terapija održavanja inhalacionim budesonidom (200 ili 400 mikrograma dva puta dnevno) kod dojilja koje
imaju astmu rezultovao je zanemarljivom sistemskom izloženošću budesonidu kod odojčadi.
U farmakokonetičkim studijama, procenjena dnevna doza za novorođenčad bila je 0,3% dnevne doze majke za obe dozne jačine, a prosečna plazma koncentracija kod novorođenčadi bila je porcenjena na 1/600 koncentracije u plazmi majke, uzevši u obzir kompletnu oralnu bioraspoloživost kod novorođenčadi.
Koncentracije budesonida u plazmi novorođenčadi bile su manje od limita kvantifikacije.
Na osnovu podataka izvedenih iz inhalacione primene budesonida i činjenice da budesonid pokazuje
linearne PK osobine u okviru terapijskih intervala doza posle nazalne, inhalacione, oralne i rektalne primene, pri terapijskim dozama budesonida, očekuje se da će izloženost odojčadi biti mala.
4.7. Uticaj leka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama
Pulmicort suspenzija za raspršivanje nema uticaja na sposobnost upravljanja vozilima i mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Navedene definicije odnose se na incidencu neželjenih dejstava: Frekvencije su definisane na sledeći način:
veoma često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1000 do <1/100); retko (≥1/10000 do
<1/1000); veoma retko (<1/10000).
Tabela 1 Neželjena dejstva po sistemima organa i frekvenciji

Sistem organa Frekvenca Neželjeno dejstvo
Infekcije i infestacije Često Orofaringealna kandidijaza Pneumonija (kod pacijenata sa HOBP)
Poremećaji imunskog sistema Retko Trenutne i odložene reakcije hipersenzitivnosti* uključujući raš, kontaktni dermatitis, urtikarija, angioedem i anafilaktička reakcija
Endokrini poremećaji Retko Znaci i simptomi sistemskih kortikosteroidnih efekata, uključujući adrenalnu supresiju i usporeni rast**
Poremećaji oka Povremeno Katarakta
Zamagljen vid (vidi odeljak 4.4)
Nepoznato Glaukom
Psihijatrijski poremećaji Povremeno Aksioznost
Depresija
Retko Psihomotorna hiperreaktivnost
Poremećaji spavanja
Agresija
Bihejvioralne promene (predominantno kod dece)
Poremećaji nervnog sistema Povremeno Tremor***
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji Često Kašalj
Promuklost
Iritacija grla
Retko Bronhospazam
Disfonija
Promuklost****
Poremećaji kože i potkožnog tkiva Retko Modrice
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva Povremeno Spazam mišića

*videti u nastavku Opis odabranih neželjenih dejstava; iritacija kože lica
** videti u nastavku Pedijatrijska populacija
*** na osnovu frekvencije prijavljivanja tokom kliničkih studija
****retko kod dece
Povremeno, znaci i simptomi neželjenih efekata sistemskih glukokortikosteroida se mogu javiti prilikom
inhalacione primene glukokortikosteroida, što verovatno zavisi od doze, dužine izloženosti, istovremene ili
prethonde izloženosti kortikosteroidima kao i od individualne osetljivosti (videti odeljak 4.4).
Opis odabranih neželjenih dejstava
Kada se kortikosteroidi primenjuju inhalacionim putem može doći do pojave kandidijaze orofarinksa, pa je
neophodno da pacijent, posle svake primene leka, ispere usta vodom i tako smanji rizik za razvoj kandidijaze u ustima i ždrelu.
Kao i kod drugih lekova koji se primenjuju putem inhalacije, u vrlo retkim slučajevima može se pojaviti
paradoksalna bronhokonstrikcija (videti odeljak 4.4).
Iritacija kože lica, kao primer hipersenzitivne reakcije, opisana je u nekim slučajevima kada je korišćen
nebulizator sa maskom za lice. Da bi se ovo sprečilo, lice treba oprati posle svake upotrebe maske.
U placebo kontrolisanim studijama, katarakta je takođe prijavljivana kao povremeno neželjeno dejstvo i u
placebo grupi.
Kliničke studije sa 13119 pacijenata na inhalacionom budesonidu i 7278 pacijenata na placebu su spojene u celinu. Učestalost anksioznosti je bila 0,52% za pacijente na inhalacionom budesonidu i 0,63% za pacijente na placebu. Učestalost depresije je bila 0,67% za pacijente na inhalacionom budesonidu i 1,15% za pacijente na placebu.
Pedijatrijska populacija
Zbog rizika od usporenog rasta kod pedijatrijske populacije, treba pratiti rast kako je opisano u odeljku 4.4. Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava
kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije
Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
4.9. Predoziranje
Pulmicort suspenzija za raspršivanje sadrži 0,1 mg/mL dinatrijum-edetata za koji je pokazano da uzrokuje
bronhokonstrikciju pri koncentracijama većim od 1,2 mg/mL. Kod akutnog predoziranja Pulmicort
suspenzijom za raspršivanje, čak i u vrlo visokim dozama, ne očekuju se bilo kakvi klinički problemi.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: lekovi koji se primenjuju u opstruktivnim bolestima disajnih puteva.
glukokortikoidi.
ATC šifra: R03BA02
Budesonid je glukokortikosteroid sa visokim lokalnim antiinflamatornim dejstvom, sa manjom incidencom i ozbiljnošću neželjenih efekata od onih koji se mogu uočiti kod oralnih kortikosteroida.
Površinsko antiinflamatorno dejstvo:
Precizan mehanizam dejstva glukokortikosteroida u lečenju astme nije u potpunosti shvaćen.
Antiinflamatorno dejstvo leka usled inhibicije oslobađanja medijatora inflamacije, kao i inhibicije
imunološke reakcije posredovane citokinima je verovatno od značaja.
U kliničkoj studiji kod astmatičara, u kojoj je poređen oralni budesonid, u dozama proračunatim da imaju
sličnu sistemsku bioraspoloživost, pokazana je statistički značajna efikasnost inhalacionog, ali ne oralnog
budesonida u poređenju sa placebom. Terapeutski efekat konvencionalnih doza inhalacionog budesonida se može objasniti direktnim dejstvom na respiratorni trakt.
U studiji provokacije prethodna terapija budesonidom tokom 4 nedelje pokazala je smanjenje bronhijalne
konstrikcije, kako kod trenutnih, tako i kod odloženih astmatičnih reakcija.
Početak delovanja
Nakon jedne doze inhalacionog budesonida (prašak za inhalaciju), poboljšanje plućne funkcije se postiže
nakon nekoliko sati. Nakon terapeutske doze inhalacionog budesonida (prašak za inhalaciju), poboljšanje
plućne funkcije se očekuje 2 dana nakon početka terapije, premda se maksimalni efekat postiže nakon 4
nedelje.
Reakcije disajnih puteva
Pokazano je da budesonid smanjuje reakciju disajnih puteva na histamin i metaholin kod preosetljivih
pacijenata.
Astma izazvana fizičkim naporom
Terapija budesonidom putem inhalacije je efikasna u sprečavanju astme izazvane naporom.
Rast
U kratkoročnim studijama uočeno je malo i uglavnom prolazno smanjenje rasta, koje se obično dešava
tokom prve godine lečenja. Podaci iz dugoročnih neintervencijskih studija sugerišu da deca i adolescenti
lečeni inhalacionim kortikosteroidima u proseku dostižu očekivanu visinu kao odrasle osobe. Međutim, u
jednoj studiji, kod dece koja su bila lečena visokim dozama inhaliranog budesonida (u vidu praška za
inhalaciju u dozi od 400mikrograma dnevno) u trajanju do 6 godina i bez titracije do najniže efektivne doze, ustanovljen je niži rast u odraslom dobu za prosečno 1,2 cm u poređenju sa grupom koja je dobijala placebo tokom istog perioda vremena. Videti оделјак 4.4 za titraciju do najniže efektivne doze i za praćenje rasta kod dece.
Uticaj na koncentraciju kortizola u plazmi
Kod zdravih doborovoljaca ustanovljena je direktna veza između primenjene doze leka Pulmicort Turbuhaler i koncentracije kortizola u krvi i urinu. Na osnovu rezultata ACTH testa, zaključeno je da je uticaj preporučenih doza leka Pulmicort Turbuhaler na funkciju nadbubrežnih žlezda manji nego kada se
primenjuje 10 mg prednizona.
Pedijatrijska populacija
Klinička-astma
Efikasnost Pulmicort suspenzije za raspršivanje evaluirana je u velikom broju studija i pokazano je da je
Pulmicort suspenzija za raspršivanje efektivna u profilaktičkoj terapiji perzistentne astme, kako kod odraslih, tako i kod dece pri doziranju jednom ili dva puta dnevno. Neki primeri reprezentativnih studija dati su u nastavku teksta.
Klinički-krup
U velikom broju studija sprovedenih kod dece sa krupom izvršeno je poređenje Pulmicort suspenzije za
raspršivanje sa placebom. U nastavku su dati primeri reprezentativnih studija za procenu primene Pulmicort
suspenzije za raspršivanje u terapiji krupa kod dece.
Efikasnost kod dece koja boluju od blagog ili umerenog krupa
Sprovedena je randomizirana, dvostruko slepa, placebo kontrolisana studija na 87 dece (uzrasta 7 meseci do 9 godina) primljenih na bolničko lečenje sa kliničkom dijagnozom krupa sa ciljem utvrđivanja da li
Pulmicort suspenzija za raspršivanje olakšava skor simptome krupa ili skraćuje vreme provedeno na
bolničkom lečenju. Data je inicijalna doza Pulmicort suspenzije za raspršivanje (2mg) ili placebo, a zatim
Pulmicort suspenzija za raspršivanje 1 mg ili placebo svakih 12 sati. Pulmicort suspenzija za raspršivanje
dala je statistički značajno poboljšanje skor krupa u 12-om i 24-om satu i u drugom satu kod pacijenata sa
inicijalnim skorom simptoma krupa iznad 3. Smanjenje vremena trajanja bolničkog lečenja bilo je 33%.
Efikasnost kod dece koja boluju od umerenog ili teškog krupa
Sprovedena je randomizirana, dvostruko slepa, placebo kontrolisana studija efikasnosti Pulmicort suspenzije za raspršivanje i placeba u lečenju krupa na 83 novorođenčadi i dece (uzrasta 6 meseci do 8 godina) za
poređenje hospitalizovanih sa dijagnozom krupa. Pacijenti su primili dozu Pulmicort suspenzije za
raspršivanje 2mg ili placebo svakih 12 sati do ukupno 36 sati kada su otpušteni sa bolničkog lječenja.
Ukupni skor simptoma krupa procenjivan na 0, 2, 6, 12, 24, 36 i 48 sati posle inicijalne doze . U drugom satu i grupa koja je primila Pulmicort suspenziju za raspršivanje i placebo pokazala je isto poboljšanje skora simptoma krupa, nije bilo statistički značajne razlike među grupama. Do šestog sata grupa na terapiji Pulmicort suspenzijom za raspršivanje pokazala je statistički značajno poboljšanje skora simptoma krupa u poređeju sa placebo grupom, ovo poboljšanje u odnosu na placebo grupu bilo je isto tako evidentirano i u 12- om i 24-om satu.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Sistemska raspoloživost, nakon inhalacije pomoću mlaznog raspršivača, je takođe približno 15% od
nominalne doze, i 40% do 70% od isporučene doze od čega mala frakcija dolazi od progutanog leka.
Maksimalna koncentracija leka u plazmi se dostiže u roku od oko 10 do 30 minuta posle primene leka i
približno je 4 nanomola/L posle primene doze od 2 mg.
Distribucija
Volumen distribucije je približno 3 L/kg. Vezivanje za proteine plazme je približno 85-90%.
Biotransformacija
Budesonid prolazi ekstenzivan (približno 90%) metabolizam prvog prolaska kroz jetru i metaboliše se do
metabolita sa niskom glukokortikosteroidnom aktivnošću. Glukokortikosteroidna aktivnost glavnih
metabolita, 6-hidroksibudesonida i 16-hidroksiprednizolona, je manja od 1% aktivnosti budesonida.
Metabolizam budesonida primarno se odvija preko enzima CYP3A4 iz familije citohroma P450.
Eliminacija
Metaboliti budesonida izlučuju se kao takvi ili u vidu konjugata uglavnom preko bubrega. U urinu nije
detektovan nepromenjeni budesonid. Budesonid ima visok sistemski klirens (približno 1,2 L/min) kod
zdravih odraslih osoba, a terminalno poluvreme eliminacije budesonida posle intravenskog doziranja iznosi prosečno 2-3 sata.
Linearnost
Kinetika budesonida proporcionalna je dozi pri klinički relevantnim dozama.
U studiji, u kojoj su pacijenti istovremeno uzimali 100 mg ketokonazla, dva puta dnevno, primećeno je
povećanje koncentracije oralnog budesonida (jedna doza od 10 mg) u proseku 7,8 puta. Informacije o ovoj interakciji nedostaju za inhalacioni budesonid, ali povećanje koncentracije u plazmi treba očekivati.
Deca:
Kod astmatične dece starosti od 4-6 godina budesonid ima sistemski klirens od približno 0,5 L/min. Po 1 kg telesne mase deca imaju klirens, koji je približno 50% veći od klirensa kod odraslih. Terminalno poluvreme eliminacije budesonida posle inhalacije je približno 2,3 sata kod dece koja imaju astmu. Slična vrednost je i kod zdravih odraslih osoba. Ovo je približno isto kao i kod zdravih odraslih osoba. Kod dece koja imaju astmu uzrasta od 4 do 6 godina, plućna distribucija budesonida, primenjenog u obliku suspenzije za raspršivanje putem raspršivača, je 6% nominalne doze, a sistemska raspoloživost budesonida nakon inhalacije pomoću mlaznog raspršivača (Pari LC Jet Plus sa Pari Master kompresorom) je približno 6% od nominalne doze i 26% od isporučene doze. Sistemska raspoloživost kod dece je približno za polovinu manja od raspoloživosti kod zdravih odraslih osoba.
Kod dece koja imaju astmu uzrasta 4-6 godina, maksimalna koncentracija leka u plazmi nastaje u toku 20
minuta posle početka primene Pulmicort suspenzije za raspršivanje i približno je 2,4 nanomola/L posle doze od 1 mg. Ekspozicija (Cmax i PIK) budesonida nakon primene pojedinačne doze od 1 mg suspenzije za raspršivanje deci uzrasta od 4 do 6 godina komparabilna je onoj kod zdravih odraslih koji su dobili istu
isporučenu dozu istim sistemom za raspršivanje (nebulizator).
5.3. Pretklinički podaci o bezbednosti leka
Akutna toksičnost budesonida je mala i istog je reda i tipa kao i kod ispitivanih referentnih
glukokortikosteroida (beklometazon dipropionat, fluocinolon acetonid).
Rezultati subakutnih i hroničnih studija toksičnosti su pokazali da su sistemski efekti budesonida manje
ozbiljni, ili slični nakon primene drugih glukokortikosteroida (npr. Porast telesne mase i atrofija limfnog
tkiva i adrenalnog korteksa).
Povećana incidenca moždanog glioma kod mužjaka pacova, u studiji karcinogenosti, nije mogla biti
potvrđena u ponovljenoj studiji u kojoj se incidenca nije razlikovala među grupama na aktivnoj terapiji
(budesonid, prednizolon, triamcinolon acetonid) i kontrolnih grupa.
Promene u tkivu jetre (primarne hepatocelularne neoplazme), pronađene kod mužjaka pacova u originalnoj studiji karcinogenosti, pronađene su i u ponovljenoj studiji, kao i kod referentnih glukokortikosteroida. Ova dejstva su vezana za receptore i predstavljaju klasni efekat.
Postojeća klinička iskustva ne pokazuju da budesonid, ni drugi steroidi, indukuju razvoj moždanih glioma ili primarnih hepatocelularnih neoplazmi kod ljudi.
Reproduktivne studije na životinjama, pokazale su da kortikosteroidi poput budesonida indukuju
malformacije (rascepljeno nepce, skeletne malformacije). Međutim, eksperimentalni rezultati na životinjama u preporučenim dozama ne izgledaju relevantni za ljude.
Studije na životinjama su pokazale da prekomerna doza prenatalnih glukokortikosteroida, povećava rizik
intrauterinog usporenja rasta, kardiovaskularnog oboljenja kod odraslih i trajne promene u koncentraciji
steroidnih receptora, promene u neurotransmiterima i ponašanju pri dozama koje su niže od teratogenih.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
Dinatrijum-edetat
Natrijum-hlorid
Polisorbat 80
Limunska kiselina, bezvodna
Natrijum-citrat
Voda za injekcije
6.2. Inkompatibilnost
Nema poznatih inkompatibilnosti.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
Rok upotrebe posle otvaranja kesice: 3 meseca na temperaturi do 30°C, zaštićen od svetlosti.
Nakon rekonstitucije lek upotrebiti odmah.
Iako se iskoristi samo 1 mL suspenzije ostatak zapremine leka više nije sterilan i treba ga odmah ukloniti.
Videti odeljak 6.4
6.4. Posebne mere opreza pri čuvanju
Lek čuvati na temperaturi do 30°C, zaštićen od svetlosti.
Čuvati u omotaču od zaštitne folije kako bi se lek zaštitio od svetlosti.
Jednodozne kontejnere (ampule) treba čuvati u uspravnom položaju i treba ih zaštititi od zamrzavanja.
6.5. Priroda i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje
Pulmicort suspenzija za raspšivanje upakovan je u jednodozne kontejnere (ampule) od polietilena niske
gustine (LDPE). Svaka dozna jedinica srdži 2 mL suspenzije.
Po pet jednodoznih kontejnera (ampula) su sastavljene i upakovane u intermedijarno pakovanje-kesicu
(omotač) od Al-folije.
Spoljašnje pakovanje
Složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze četiri aluminijumske kesice, odnosno 20 ampula i Uputstvo za lek.
6.6. Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka
Videti odeljak 4.2.
7. NOSILAC DOZVOLE
PREDSTAVNIŠTVO ASTRAZENECA UK LIMITED BEOGRAD
Bulevar Vojvode Mišića 15A, Beograd-Savski venac
8. BROJ(EVI) DOZVOLE(A) ZA STAVLJANJE LEKA U PROMET
Pulmicort 0,25 mg/mL, suspenzija za raspršivanje: 515-01-04777-18-001
Pulmicort 0,50 mg/mL, suspenzija za raspršivanje: 515-01-04778-18-001
9. DATUM PRVE DOZVOLE I DATUM OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LEKA U
PROMET
Datum prve dozvole: 03.06.2009.
Datum poslednje obnove dozvole: 26.09.2019.
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Septembar, 2019.