Poreklo majorana je duž Sredozemnog mora, a danas je ova biljka veoma popularna začinska biljka u vrtovima širom Evrope. Blisko je povezana sa majčinom dušicom ili origanom, koje imaju sličan ukus kao majoran, s tim što je on oštriji i pikantiji.
Majoran može lepo napredovati i na terasi gde je izložen sunčevoj svetlosti. Mladi listovi ove biljke se koriste sveži, a sredinom leta, pre nego što biljka procveta, listovi se mogu odseći i osušiti. Biljka će zatim nastaviti da raste tako da je treba umereno zalivati kako bi se u jesen mogla ponovo orezati.
Majoran je omiljena biljka u narodnoj medicini. Koristi se za umirivanje problema sa varenjem i olakšavanje nervnih smetnji, jer deluje veoma umirujuće. Kada dođe do gubitka glasa i prehlade, može se pripremiti za inhalaciju. Ne bi trebalo da se uzima u prevelikim količinama, jer može delovati opojno.
U kuhinji se koristi kao začin i to u samom procesu kuvanja jer samo na taj način potpuno razvija svoju aromu. Prilično je jak začin pa se treba dodavati pažljivo, čak i kada je glavni začin u hrani.